Hodati kroz usamljeno poslijepodne sa prizvukom jeseni, i tankim nanosom ljeta između napuknutih noktiju namazanih crnom bojom, noseći za svečanost kraja samo tanku haljinicu zelene boje, i pripadajuće tanke crne ljetne čizme, urezivati svoje korake preciznim urezima skalpela i puštati slike na milost i nemilost vjetru.Mogu li tako?
Hoće li vjetar uspjeti raznijeti tisuću pitanja koje se roje glavom kao jata nestrpljivih komaraca, i nagnati oblake da umjesto kiše ponude odgovore na vječna pitanja?
Zašto se uvijek Nebo potrudi spajati nespojivo, u fatastično crnohumornoj drami ljudskih povezivanja?
Igre radi, ljubavi radi?Zašto se ljubav rađa na najneočekivanije načine među totalno nespojivim ljudima povezanim možda tek jednom idejom u prolazu sjena.
I da li je ikada moj javor mogao zamisliti da će voljeti jedno obično ljudsko žensko biće?
A ipak tako je.On to ne želi priznati ni sam sebi.Njegova percepcija drugačija je od moje, i to je gorka tableta koju moramo oboje progutati, ja već jesam, i nije mi žao.Nova verzija Matrixa 6 dio.
Neo je izabrao ono što je izabrati morao.
A ja?
Prkosna zauvijek kada se o ljubavi radi.Spremna za borbu, ma kako ta borba izgledala.Možda je sadržana u strpljenju i čekanju.Možda, to ne mogu sa sigurnošću znati.Nečemu što je najteže kada cijelo tijelo tjera na akciju.I ta masa propuštenih prilika, loših odluka.Ne, ne smijem žaliti, ne smijem trošiti snagu na samooptuživanje, trebam samo skupiti sve snage i čekati.U međuvremenu sanjati.I to crveno.
Post je objavljen 11.09.2006. u 21:51 sati.