Dobro je da je blog bio u nekom stanju neuro-psihoze pa me nije dočekalo previše drvlja i kamenja na moju opasku u posljednjem postu kako se danas seks bez emocija broji! Taj post bio je tek odbljesak toka svijesti i ulaska u način razmišljanja ponekih ljudi koje poznajem. Vi, koji me duže čitate, dobro znate kako sam emotivna osoba i da ljubav u mom svijetu predstavlja nešto sveto! Barem se nadam da sam takav utisak ostavila na vas.
Ono tamo spomenuto je iz razloga što se, slučajem okolnosti, svijet počeo vrednovati baš upravo na taj način. Ne mogu a da ne pomislim kako sam ja još jedna od onih endemskih vrsta i zbog toga neke stvari gutam teže nego drugi!
Seks danas predstavlja samo seks, nažalost. Možda i na sreću, ne znam. Seks za mene se nužno veže uz emocije, osmijeh na licu, radost u srcu i tugu kada dolazi kraj. Svaki taj kraj kod mene je mala sličica u albumu uspomena, osmijeha i suza. Svaka ta sličica ima svoju priču. Poput onih u crtićima kada neka nepoznata ruka otvara knjigu, ugledamo sliku, kamera se približava i slika najednom oživi. Priznajem, tužne slike na početku i ostaju tužne. Tek kada vrijeme prolazi i bol se ljušti, baš kao što zmija „presvlači“ kožu, slike postaju podsjetnik da je vrijeme da se osmjehnem, zagledam u poneki detalj, pomislim na određeni trenutak, promrmljam: hm, sklopim oči i zatvorim knjigu. I sve to uz osmijeh. Zašto bi sve prave ljubavi bile tužne? Možda i jesu. Možda nisu bile prave. Možda nisu bile ljubavi, nego tek odbljesci našeg odrastanja! (A možda smo u šumi!)
Zapravo, ljudi više ne vjeruju u taj emotivni svijet koji ja nužno povezujem sa spiritualnim. Mislim, većina njih ne vjeruje. To me rastuži. Ali nitko me ne može uvjeriti da to nije tako jer sam to osjetila. I danas znam da riječi: volim te, ne nose jačinu svih tih grafema, fonema, kako god to poželjeli sistematizirati. Danas se te riječi izgovaraju olako i bez razmišljanja koliko su „jake“ i koliki rez ostavljaju u ponekim dušama.
Ne želim zvučati patetično, zaista ne, ali danas se broji nešto drugo. Iako bi trebali brojati neke druge stvari koje bi u sveukupnom zbroju predstavljale jednoznamenkasti broj. Toliko su rijetke i toliko svete.
Ali da, veseli me vaša pobuna. To u meni upotpunjuje sliku o vama. Prekrasan mozaik, sastavljen od niza malenih, sjajnih sličica. Od kojih svaka ima svoju priču. Bajku. Vjerujte mi…
Post je objavljen 11.09.2006. u 18:41 sati.