Povratak u metropolu obilježile su suze i osjećaj tuge. Shvatila sam da mi Grad ne može zamijeniti ni 10 dobro plaćenih poslova i da moram smisliti plan kako se što prije vratiti. Činjenica je stvarno da mi se sve teže vraćati u ovaj grad u kojem ni jedna velika ljubavna priča više neće biti dovoljna za ostanak.
Želim se vratiti i to kroz najviše 2-3 godine. Toliko, naime, želim još ostati ovdje jer sam svjesna da svojim sadašnjim iskustvom ne mogu puno postići u Dubrovniku, a da sam upravo na pragu stvaranja možda velike i zanimljive karijere na drugom poslu, te stjecanja iskustva, znanja i važnih poslovnih kontakata na ovom prvom. Minimum od 2 godine označava štednju punom parom jer bez nje, kredit postaje bacanje duplog iznosa od posuđenog!
To je ukratko to. Prvi radni dan nakon GO je prošao. Sad idem na masažu u nadi da ću se malo opustiti i da će me proći ovaj glupi i već poznati osjećaj samoće i tuge nepoznatog velegrada...
Post je objavljen 11.09.2006. u 17:01 sati.