Marketing
School & all the shit it brings
Opet ja! Napokon je završio i prvi tjedan. Ovo je grozno... Ne mogu smisliti školu, profesore, a ni većinu ljudi s kojima idem u razred... Skoro svi me živciraju na svoj način... Kad se samo sjetim kako sam prije imao pozitivno mišljenje o razredu, to se sada potpuno promjenilo. Jedine osobe koje jednako volim i o kojima nisam promjenio mišljenje su ujedno i moji najbolji prijatelji... Ali, s njima sam provodio svaki dan tijekom ljeta, pa je možda to razlog tome. A osim toga, ne mogu podnijeti da ponovno moram svaki dan na nastavu. Totalno mi propada dan... Mislim, oduvijek mrzim školu, ali nikad ovoliko... Tek je počelo, a ja se već molim da završi... Nema smisla... Osim toga, zadnjih sam tjedana stalno živčan i svaka me sitnica povrijedi. To se još više povećalo početkom škole jer sam sad češće među ljudima nego po ljeti. Kako reagirati kad ti npr. netko koga nisi vidio cijelo ljeto pita jesi ti možda gay? Ili kad te netko tko se prema tebi odnosio kao prema bliskom prijatelju sada zaobilazi u širokom luku?
Osim toga, osjećam se kao da me nitko ne shvaća ozbiljno. Zašto svi uvijek sve taje od mene? Zašto ja s nekim ne mogu podijeliti tajnu? I kako da onda budem uvjeren da nešto vrijedim?!
I onda se ljudi čude što slušam pop glazbu. Nije li pop upravo ta vrsta glazbe koja bi trebala poslužiti svrsi da te oslobodi depresije... E pa jedini dio mog dana kad sam sretan jest kad slušam glazbu... Ona mi pomaže da barem na trenutak zaboravim na sve što me muči (osim ako u tom trenutku ne slušam glazbu koja me još više baca u bed... Ne mislim na vesele pop pjesme pod ovim). Ali, tko to shvaća...
Uglavnom, želim vam svima da uspješno završite i ovu školsku godinu i da se ne živcirate oko toga kao ja.
Post je objavljen 08.09.2006. u 21:11 sati.