Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/astrangegirl

Marketing

Beng

Imala sam toliko ideja…Inspiracije… Ma svega. I sad…ne mogu objasniti…zasto se tako osjecam. Ovih zadnjih dana. Pokusavam naci pravac u kojem idem,ali na trenutak…samo na sekundu…sjedim sama u mraku. I placem. Brisem suze nagonski. Ne dopustam si vise od sekunde slabosti…. Pokusavam se odrzati na okupu.
Izgradila sam svoj svijet. Ljudi oko mene…Postaju gadovi. Svi… U mojoj skoli,u mojoj blizini,u mom zivotu. Nema mjesta na koje trebam otici,na koje mogu otici i sakriti se.
Kad sam bila djete,znala sam se skrivati u tajnim kutevima. Ormar,stol,nije bilo bitno. Postojala sam samo ja i moje malo mjesto na ovome svjetu…Skupljam koljena,sjedim. Pishem. Razocarana sam. Alli najvise od svega mi je zao. Pokusavam shvatiti,pomoci,a sve ispadne smao josh gore…Pucam. I moje svakodnevne obveze dobiju novo znacenje. Sve mi je bolesno i mracno…I to nije samo bed. Tako ej evc…danima…godinu dana. Ali se trudim. Jer sam uvijek bila veselo djete. I trudimse biti to opet. Glumim?! Zar nisu svi postali lutke na koncu. S pre izrazenim ruzem… Kao malo dijete,kad uzme maminu sminku. I nema granicu. Postaje klaun…Ali ono je dijete,a ja? Ja vishe nisam…ni to…Gubim razum,a znam da mora ostati jaka. Gubim nadu. Zelim biti dobra,nikoga ne zelim povrijediti. A ljudi su tako sebicni…I ovaj osjecaj,reze me…Nije me briga hocete li procitati. A necete ni razumjeti….Ne mozete pomoci. Uvijek sam bila samo ja sa svojim svjetom. Tako ce i ostati. Na karju cu se smiriti,ali gubim nadu…Izmice mi…Kao pijesak. Klizi…Ispustam ga. Kad se okrenem,ne vidim nista….Skrivam se. Od same sebe. Tears are my friend…my only friend…

Image Hosted by ImageShack.us


Post je objavljen 08.09.2006. u 15:19 sati.