Danas najblistavija zvijezda broji pola stoljeća svojega sjaja na nebu postojanja. Ne razbacuje se svojim sjajem, niti su ga drugi skloni vidjeti… Njoj to svejedno ništa ne znači! I dalje će sjati, i dalje će neobično blagi osmjeh biti na njezinom licu… I dalje će plakati najljepše suze… Ta zvijezda nosila me pod svojim srcem devet mjeseci, a nakon toga u svojem srcu već gotovo tri desetljeća. Vjerujte mi, to je najljepša zvijezda na nebeskom svodu, kojeg krase još živa stvorenja. I čudesno je to u kojoj mjeri njezina svjetlost obasjava putove moje i braće mi! Sjajna zvijezda na stranputicama i putima našim! Divna toplina njezinog zagrljaja, molitva koja putuje u krilo Božje, strepnja i nada dok gleda kako postajemo odrasli – ali uvijek njezini sinovi… Divna si, zvijezdo! Neka te Onaj isti koji te nama darovao – i nas tebi – poživi blistavu među nama. I neka moje srce ispuni zahvalnošću koja će jednog dana milovati tvoje umorne ruke i šaputati ti riječi: hvala ti, mama!
Post je objavljen 08.09.2006. u 13:20 sati.