Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/alkoholnioblak

Marketing

priča o polaganju godine ili kako preživjeti urnebesan dan

Pozdraf svima!
Evo, ovako...blog je bio u stanju mirovanja neko vrijeme... Radila sam cijelo ljeto, pa nisam imala vremena da nabacim nešto... Nema veze, nije niko skužio.
Ako nekog zanima, filala sam krafne u jednoj "našoj, poznatoj" firmi. Nije bilo teško, al dugo se radi pa je naporno i poživčaniš krajem dana... Al sve u svemu, bilo je u redu.
S obzirom na sve to nisam baš imala vremena za učenje, a morala sam učit jer sam morala izići na jesenske popravne rokove. Knjige sam se primila točno četiri dana prije roka i naštrbala godinu... Al ono... naštrebala. Učila sam cijelu noć prije roka ...a ujutro, umorna, neispavana, razdražljiva i dekocentrirana osjetih da sam spremna za ispit. Tata me je odvezao, a putem mi je rekao da je sve ok. zbog toga mi je bilo puno lakše... Putem do škole sam dobila nekoliko sms-ova podrške koji su mi podigli samopouzdanje... (Lane, Ive, Maja, Kolega, Stella... hvala vam) Ispit sam pisala sat i pol... Činilo se ko pet minuta. Slomila sam dvije olovke i gumicu... Al psihički sam se opuštala držeći se olimpijskoga gesla -važno je sudjelovati. Rezultati su objavljeni dan poslije... Položila sam pismeni... korak do prolaza. U pet popodne otišla sam na usmeni... Mama me je poljubila, a tata mi je opet rekao da je sve ok. I opet mi je bilo lakše. U međuvremenu sam se čula s prijateljima... Bilo mi je drago jer su svi bili uvjereni da ću položit... I mene su uspjeli uvjeriti. Kad sam stigla, profesor je izašao i nasmješio se... Čekala sam da nešto izusti, a to mi se činilo kao cijela viječnost... Sve što je rekao bilo je:"Odi, Agata" ...A ja ono, ko da me je neko ošpamario... Pa prvu me je pozvao unutra. Nisam mogla vjerovati. Sjela sam na onu drvenu stolicu u učionici, al imala sam osječaj kao da sijedim u mravinjaku... Ispočetka me je polako ispitivao ono što sam znala... A kasnije, ko za vraga, pitao me konjuktiv preterita koji sam preskočila jer nisam očekivala da će me to pitati... Onda mu je, nebi vjerovali, zazvonio mobitel... Hvala onome ko je zvao... On se samo ustao i otišao obaviti razgovor... A meni je profesorica iz komisije (jako draga gospođa) opširnije stigla dati odgovor i uputila me na koje primjere glagola da ciljam... Kasnije se profesor vratio iz kabineta i na moje iznenađenje ponovio isto pitanje... A ja sam mu, naravno, tečno i bez greške izrecitirala ono u što me profesorica uputila. Profesor je skužio, ali nije ništa htio reći... Rekao mi je nek idem kući pijevajući, a meni se na lice zalijepio osmjeh koji se nije skidao. Nastavit ću u općoj gimnaziji i sretna sam ko nova godina... Na putu kući otišla sam u kineski dućan... I to drugi put u životu. Otišla sam s namjerom da kupim papuče... ha ha... Ma trebamo ih imat u školi zbog "kućnog reda". Usla sam nabrzinu u dućan i htjela sam to brzinski kupit da odem što prije. Nevjerojatna gospođa s kase mi je prišla s leđa i vrisnula kineskim naglaskom:"dobar dan, izvolite". A ja, kao da me grom puknuo, bojažljivo sam joj rekla sa tražim obične kućne papuče... Donijela mi je da probam neke... joj... neke rooooze... sa medekom koji ima coflek... uf, al znaš kaj, kupila sam ih... nitko nema takve.. ha ha... Uredno sam platila i otišla... svratila sam u konzum da si kupim zvake i kolu, al prije toga... dok sam se penjala stepenicama prema dućanu, prekopavala sam po novčaniku i tražila člansku iskaznicu od knjižnice jer sam i iamo namjeravala svratiti, zapela sam za onu zadnju stepenicu i raširenih ruku poletjela po zraku... ha ha... Moš mislit kak je to izgledalo... I još mi je sve poispadalo iz novčanika... Srećom dočekala sam se na noge. Onda sam se naravno počela smijati sama sebi, a dva dečka i nekoliko penzića, koji su se našli u blizini si me začuđeno gledali... Nije me bilo briga... Položila sam godinu... Imam savršene starce... Savršene prijatelje... Sretna sam... Kakav urnebesan dan!

pozdrav svima.

Post je objavljen 07.09.2006. u 18:47 sati.