Kad se iznenadim jer se osjećam dobro
Istina je, u posljednje sam vrijeme toliko rijetko zaista dobro (psihički, fizički, emocionalno) da sam se danas skroz iznenadila... zatekla sam se sa polusmješkom na usnama, cupkajući u ritmu glazbe koja je svirala iz pokrajnje prostorije. Žalosno, da me tak nekaj može iznenaditi.
Već je i vrapcima poznato da ja brinem... uvijek i oko većine stvari. I izjeda me to. Sama sebe proždirem. I da mi netko sad ne veli nek se ne brinem toliko. To je urođeno, u genima... ako se pokušavam ne brinuti, onda sam zabrinuta zakaj mi to ne uspijeva. Dobro da imam još toliko zdravog razuma da uspijem sagledati obje strane medalje. Čak i kad mi je prvotna reakcija ishitrena. Osim toga, ako brinem znači da mi je stalo. Ako mi je stalo, znači da nisam ravnodušna. A to je dobro.
No, danas sam stvarno dobro. Zasad. Opuštena. Uživam. Iako radim. Nek potraje.
Post je objavljen 07.09.2006. u 15:16 sati.