Ovaj post je trebao bit posvećen mojoj ekskurziji i opisu putovanja, ali pošto još nisam sakupila sve potrebne slike, nisan ga mogla objavit… Strpite se još par dana, a do tada pročitajte jednu lipu pismu ;)
Neobičan, nepojmljiv ljudski život.
Ima dana kad sunce sja, a ti ne znaš zašto.
Zadovoljan si.
Vidiš dobre, lijepe strane života.
Posao ti ide od ruke.
Svi su prema tebi srdačni. A ne znaš zašto.
Možda si se dobro naspavao.
Možda si našao nekog dobroga čovjeka
pa se osjećaš shvaćenim, sigurnim.
Misliš: neka ostane tako, taj mir,
ta duboka radost.
Ali odjednom sve je drugačije.
Kao da se na sjajno sunce nadvio oblak,
Tako tebe obuzme žalost, neprotumačivo.
Sve ti izgleda crno.
Misliš da drugi ništa više kod tebe ne vole.
U nevažnim stvarima tražiš razloge da
prigovaraš, da se žališ, da zavidiš i optužuješ.
Misliš: uvijek će biti tako.
A ne znaš zašto. Možda si umoran.
Ne znaš.
Zašto to mora biti tako?
Jer je čovjek dio prirode,
s proljetnim i jesenskim danima,
s toplinom ljeta i hladnoćom zime.
Jer čovjek slijedi ritam mora:
plimu i oseku.
Jer je naš život neprestano izmjenjivanje
života i umiranja.
Kad to shvatiš, moći ćeš ponovno dalje,
odvažno i s povjerenjem,
jer tada znaš:
Iza svake noći dolazi novo jutro.
Rekneš li tomu da, prihvatiš li to,
kroz to čas gore-čas dolje, doći ćeš
do sve veće dubine života,
do sve veće životne radosti.
Phill Bosmans
Post je objavljen 06.09.2006. u 12:38 sati.