Marketing
Ples bijeloga labuda...
Prije nego šta sam odlučila ovo napisati dugo sam razmišljala objaviti ili ne. Zahvaljujem vam svima što ćete ovo čitati sa toplinom u srcu, razumijevanjem za bolesne i ne moćne te bez nekih predrasuda.
Puno vam hvala..
Američki liječnik George Huntington (Long Island, New York) je 1872. opisao bolest što su je on sam, njegov otac i njegov djed pomno pratili kroz nekoliko generacija bolesnika. Četiri glavna obilježja te bolesti su bila: nasljednost, chorea, demencija i smrt 15-20 godina nakon početka. Tu bolest danas stoga nazivamo Huntingtonova bolest, a ona pogađa podjednako učestalo i muškarce i žene (oko 5 na 10 000) i u većine bolesnika se počne razvijati u 4. ili 5. desetljeću života. Dakle, bolest pogađa poglavito pojedince koji su vjenčani i već imaju djecu; svako dijete oboljelog roditelja ima 50% šanse da naslijedi bolest. To jasno ukazuje na jedan od u prošlosti vrlo tragičnih vidova te bolesti: djeca bolesnika s neizlječivom Huntingtonovom bolešću su desetljećima živjela u strahu da su naslijedili tu bolest i da će od nje umrijeti (naime, tada nije bilo testova kojima bi se bolest mogla dijagnosticirati prije pojave prvih simptoma, pa se takvi pacijenti onda eventualno uzdrže od rađanja djece).
Prvi znaci bolesti su suptilni: odsutnost duha, razdražljivost i depresija, praćeni malenim trzajevima i meškoljenjem, nespretnošću ili iznenadnim padovima. Nekontrolirani pokreti postupno se pojačavaju dok bolest nesretnika ne prikuje uz postelju ili invalidska kolica. Govor isprva postaje nejasan, potom nerazumljiv i potom posve nestaje, dok izrazi lica postaju iskrivljeni i groteskni. Propadaju i spoznajne funkcije i na kraju nestaje sposobnost racionalnog razmišljanja. Nema lijeka za tu bolest i ona se postupno i neumitno razvija, vodeći bolesnika u potpunu invalidnost i smrt.
Smrt neurona (do 90%) smatra se uzrokom koreje. Poremećaji spoznajnih funkcija su posljedica bilo pratećeg gubitka kortikalnih neurona bilo poremećaj funkcije «spoznajnih» dijelova bazalnih ganglija.
Nedavno je otkriveno da su svi bolesnici koji boluju od Huntingtonove bolesti, a žive na istočnoj obali SAD, potomci dva pretka rođena u mjestu Suffolk u Engleskoj, koji su emigrirali u Salem, Massachusetts 1630. godine. Po svemu sudeći, neke žene koje su u prošlosti spaljivane kao «vještice iz Salema» zapravo su bolovale od Huntingtonove bolesti! Taj obiteljski obrazac nasljeđivanja je vrlo dojmljiv, jer je praćen kroz 12 generacija ( dulje od 300 godina!), a bolest se javila u svakoj generaciji. Ova bolest se nasljeđuje kao vrlo prodorna, autosomno dominantna bolest, a mutirani gen (odgovoran za pojavu bolesti) je smješten na 4. kromosomu. To omogućuje dijagnosticiranje bolesti prije pojave simptoma ( ili čak prenatalno!), a također omogućuje kloniranje i istraživanje defektnog gena, pa time i konačno upoznavanje načina na koji mutacija dovodi do nastanka bolesti.
Pojam chorea/koreja: kratki, nepravilni trzaji i posve nevoljni pokreti neke skupine mišića udova i lica. Noge poskakuju, ruke i prsti lepršaju zrakom, lice se krivi u grimase, tijelo se potresa-kao u nekom posebnom plesu. Naziv i dolazi od grč. Chorea = ples, kao npr. u riječi koreografija. Stoga su u starini tu pojavu u bolesnika i nazivali plesom Svetog Vida.
Željela bih napomenuti još jednu činjenicu a to je upotreba droga u modernome društvu današnjice..
U Kaliforniji je 1982. skupina od 7 ovisnika na sebi iskušala intravenski oblik sintetskog derivata heroina, a poslije toga pojavili su se znaci i simptomi Parkinsonove bolesti: rigiditet, akinezija, bradikinezija, tremor i pogureni stav tijela. Ovo su naime znaci i Huntingtonove bolesti ( jer na Parkinsa i na Huntingtona se gleda kao na istu bolest samo što su suprotne po nekim karakterističnim pokretima tijela..).
Moj zaključak je da Huntingtonovu bolest mogu pogoršati pa čak i probuditi iz sna opijati, droge i stres.
PLES MOJEG BIJELOG LABUDA…
Post je objavljen 05.09.2006. u 11:36 sati.