Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/debelamama

Marketing

kopi pejst

NA MORU S MALIM

Stigli smo u Zadar i pravac plaža. Na povratku smo otišli u Getro. Platila sam karticom i spremila ju u džep, a novčanik ostavila. Kad smo došli u apartman, oprala sam veš i raširila na balkon. Ulazim u sobu a muž drži Malom ruku na čelu."On gori!". Na Hitnu.Uvijek zdrav, idemo samo na cijepljenje, kud baš sad da se razboli. Doktorica je rekla da je grlo crveno, davati sirup i skidati temperaturu. Uzeli smo sirup u ljekarni a Lupocet čepiće nismo, imamo ih. Dobio je jedan u Hitnoj, znači slijedeći za četiri sata, oko ponoći.Vani piri, spustili se oblaci i počela kišica. Moramo ga tuširati hladnom vodom.On se otima,urla, ja ga brišem, pjevam, nosam ga. Muž skakuće oko nas dvoje i živcira me. Svađamo se. Vrijeme je za čepić. Neseser sa lijekovima je ostao u autu, na pedeset stupnjeva, pa su Lupocet čepići za guzu postali Lupocet krema za guzu. Kišica se pretvorila u pljusak, grmi, vjetar se pojačava. Muž odlazi naći dežurnu ljekarnu i kupiti čepiće. Ja ostajem sa Malim, vani prava oluja, lupaju škure, dolazi Gazda i daje mi svijeću. Nestaje struje. Mali plače, petljam sa šibicama i palim svijeću. Muža nema. Nakon sat vremena još uvijek ga nema. Da mu se nije što dogodilo? Malom stavljam hladne obloge, neće lijek, sipam u sok.Popio je. Muža još nema. Ja kao u onoj pjesmi od Tadijanovića, gdje majka bijelo platno tka, sjedim pored svijeće i ljuljam dijete. Gdje je? Da nije sletio sa ceste? Možda su ga oteli, ima tih što kradu ljude i prodaju organe. Bože, što ću sama u nepoznatom gradu, sa bolesnim djetetom! Neka dođe, joj Bože, samo neka dođe. Došao je. U centru nema struje, dvaput se izgubio u mraku po onim uskim ulicama dok je našao ljekarnu. Mali spava, mijenjam mu oblog i stavljam čepić. Ujutro sam se sjetila veša na balkonu. Sve je bilo tu osim mog Grudnjaka Za Sreću.Vijorio se sa susjedovog dimnjaka. A ja za dva tjedna imam razgovor za posao! Kog vraga Ovi zidaju dimnjake? Ionako ne znaju što je zima! Muž je zvao Getro. Nema novčanika. Sutra ga je vidio švedski turist u smeću i donio u policiju. U novčaniku su bile osobna, zdravstvena, karton od Malog za cijepljenje, recept za pinđur, hodžin zapis protiv uroka, hodžin zapis "da para ne bježi", moći Sv. Ante sa Kirvaja u Sladojevcima i Logest menstrualni kalendar. Nema 300 kni 50 dolara iz tajnog pretinca. Prolazili smo tamo di stoje trajekti, jako piri, muž mi pije krv na slamku, Malom je pao lav, sagnula sam se da ga podignem, vjetar mi je digao suknju i uslikala sam trajekte, putnike, članove posade i sve na obali. Počela je kiša.Sutra opet kiša. I idući dan. Bilo nam je dosta mora. Via Slavonia! Stali smo jedino kod Macole i slikali Malog pored onih lisica što sjede za stolom i kartaju.



Post je objavljen 05.09.2006. u 08:33 sati.