Marketing
Like you let me down before.
Poželjela sam se okrenuti i nasmijati mu se dok sam sjedila u svojoj abortiranoj školskoj stolici.
Sjedio je tako sam, a opet sretan.
Opet sam presuosjećajna, a naivnost me šamara jače nego ikad.
Ne želim ovo bojati nekim posebnim bojama, ne shvaćanjima. Samo želim da se malo zaustavite ispod mliječnog puta i pozdravite one kojima je dosadno, te nepravedne.
Pomalo je sebično vjerovati da je svaka osoba posebna baš u našem stilu, a svi mi to radimo. Ili samo oni koji su previše zaglibili u mrtvi svijet nedorečenih ideja?
Konačno mogu reći da sam se vratila u rutinu (na dobar način) izbjegavajući pretjerivanja.
Putovala sam kroz prolaze šarenih duginih ponija te shvatila da su najjednostavnije stvari-najučinkovitije.
Srce mi se formiralo iza područja vida i rekla sam: Želim da budeš sretan, napravit ću što god želiš da se to ostvari. I'm all yours. ^^
Za razliku od očekivanog i tmurnog dobila sam prihvaćanje, iako nikad posebno naglašeno.
Sve je to nekako izmiješano zadnjih dana, ali ima onu notu tabletomanije i slatkoće.
Baby, did u forget to take your meds?
-Now we're stuck on rewind.
Teško je na različite načine opisati istu stvar, posebno ako je jako osjećate.
Previše ste U njoj da bi ste se izvadili iznad površine i sagledali je kompletno.
Tako je i meni sad, pišem već pola sata samo da bih izrazila da volim nekoga.
Nalazim to svugdje, a opet tako je daleko.
Sitni papirići raznobojnih kolaža su se složili iako ne s rečenim krajem, no oni su ovdje.
I ja ih osjećam. Znam da je sada spreman i upoznata sam sa sobom dosta da znam da je i meni isto.
It's in the water baby, it's in the special way we fuck.
Umm...pomalo čudno, ali hvala Devon Sawa za veliko otkriće da smrt nije kraj. Za veliko otkriće Konačnog Odredišta te ironiju predviđanja neke igre.
Mislim da sam možda čak i sretna.
Post je objavljen 04.09.2006. u 11:44 sati.