Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sophiana

Marketing

Nedjelja i pitanja o prošlosti..

Kada god da je riječ o nekoj vrsti pročiščavanja duha i emocija ja dobivam slike maltretiranja. Uvijek je to prošlost, uvijek je to nešto podsvjesno i uvijek je to jedna te ista osoba odnosno osobe.

Danas sam ponosna na sebe jer sam učlinila nekoliko stvari koje su bile potrebne da se učine a nitko me nije tražio da ih učinim. Volim osjetiti ljudsku zahvalu ali još mi je draže kada se osjećam korisno, kada nadmašim samu sebe. Niti siromah nikada ne trži da mu se daju rajski dvori ali ljudi mu se smile i daruju mu koricu kruha. Ne mora netko nešto riječima tražiti da bi mu se udijelila pažnja ili neko lijepo, korisno, utješno djelo.

Željela bih učiniti svijet ljepšim, ugodnijim sebi i drugim ljudima. Želim vidjeti osmjehe na licima ljudi, to je moj skriveni motiv. Želim rasteretiti ljude od tjeskoba i bijesa. Željela bih pomoći svakome da postane bolja osoba, topla i snažna. Ne volim te igrice i glume kada se ljudi trude ostaviti na mene dojam kao da su najsnažniji na svijetu, najtrezveniji i pretjerano samostalni. Ne zato jer poljuljajum oj svijet. Moj svijet je moj svijet i to nema uloge niti utjecaja. Čak je bilo situaacija kada sam ljude više cijenila jer su mi priznali svoju nesigurnost i svoju mekanost. Nemam tih ambicija da nekoga srozavam ili činim ranjivijim. Iako su mi nametali u nekoliko slučajeva tu parolu. Ne riječima. Nekim neizrečenim govorom osjetila sam svoju suvišnost. Nije bitno kakve su to bile osobe. Poanta je u tome da ljudi nekada krivo razmišljaju, skloni su tuđim utjecajima a niti ne pitaju se kakvi su to utjecaji i koliko će neki potezi odigrati ulogu u njihovoj budućnosti. A meni je onda iskreno žao.. šta ispadaju neke situacije zbog kriterija "žnj" ljudi.

Znam da sam možda i malonejasna jer ne specificiram točne situacije. Pišem ovo zbog osjećaja. Svojih. Možda netko i sebe pronađe kroz mene.

Gledala sam tv poslije predivnog ručka. Pekli smo kotlovinu sa brdo povrća na otvorenome. Obožavam prirodu, jesam li to već spominjala? cerek

Slijedilo je ono šta pod obavezno činim nakon ručka. Legnem se i malo ušuškavam. Ponekada upalim i tv. Tako sam i danas. Na žalost no

Film, neki starijeg karaktera, govoreći o ženama i maltretiranju.. ma evo uspio me razljutiti.

Nasilje me uvijek razljuti moram priznati.

Pa sam tako počela razmišljati o nasilju u svim mogućim oblicima iz svoje prošlosti. U redu, ne samo svoje, već i svojih prijateljica. Shvaćam koliko je život šarolik po pričama.. svaka moja prijateljica ima jednu svoju životnu priču. Nad jednom prijateljicom nasilje je vršio njezin otac u obliku fizičkog maltretiranja, nad drugom prijateljicom otac je vršio verbalno maltretiranje, nad trećom prijateljicom otac je je vršio psihičko maltretiranje... a nad jednom je najgori oblik maltretiranja bio onaj da ga nije bilo. Ostavio je nju i njezinu sestru nešto nakon rođenja. Gledam ju i pitam se koliko je t traga ostavilo na nju.. osjećaj da nije poželjna, da nije vrijedna, da ju je netko napustio..? Mnogo je tu boli a svi ovi oblici nisu za nadmetanje jedan sa drugim. Za mene svaki oblik maltretiranja i nasilja jednak je. Ali svakome su njegovi problemi najgori i najteži za riješiti, zar ne?

Šta učiniti kada osjetiš da se neprestano boriš sa duhovima prošlosti? I šta učiniti kada shvatiš da ne možeš pustiti prošlost iako bi trebalo? Šta kada bi sa nekime trebao pričati o tome a nemaš sa kime? I šta kada se isplačeš a ne osjećaš da možeš dalje? I šta da učiniš kada ne možeš razgovarati sa osobom sa kojom bi trebalo? Kako sve to izbaciti iz sebe? Gdje pronaći snagu ako ju nemaš u sebi jer ti ju recimo jede taj osjećaj proganjanja?
Gdje pronaći svoje maleno mjesto pod suncem?

Vjerujem da su ovakva pitanja i problemi najčešći u životima mladih ljudi. Kada imaju previše snage i potencijala a opet imaju premalo snage i smisla za uhvatiti se u koštac. Kada gube osjećaj za svoje tijelo, za svoj duh i za neki uravnoteženi život.

Neki su sebe u takvim kriznim trenutcima pronašli u sportu, neki u kreativnom stvaralaštvu svakakvih tipova, neki čak u altrenativi, neki u socijalnim radovima. Neki su sebe pronašli u prirodi a neki u vezama.

Mene zanima gdje ste se vi pronašli u najkriznijim trenutcima svojeg života? I jako me zanima gdje ste pronašli svoju snagu za jedan uravnoteženi život?

Puno pozdrava,
Vaša Sophiana thumbup

Post je objavljen 03.09.2006. u 14:56 sati.