Pregled posta

David

Na kraju svakog tjedna su ispiti, prilično zahtjevni tim više što nema mnogo slobodnog vremena u kojem se mogu posvetiti učenju. I svakodnevno me čeka put od jednog Hall-a do drugog, kroz parkove s vjevericama i rakunima noću, pregršt knjiga u ruci, mp3 glazba i mnogo izmjenjenih pozdrava s drugima koje susrećem. Ne volim kada se preda mnom otvaraju velika staklena vrata Hesbrough Library i kada osjetim hladan zrak zbog uključene klime. Uvijek ubrzam korak do druge prostorije. Bio je utorak, ispit u petak i već tada sam postala svjesna da neću moći sve pročitati i onda blaga panika.
Profesor nas je na jednom predavanju pitao: Do you know the story about David? Svi smo odgovorili potvrdno. Kako ne bi znali. No on je ipak sve ispričao otpočetka. Bog je našao čovjeka po svom srcu. Nitko ne bi rekao da će David moći protiv Golijata jer ljudi procijenjuju izvana. Ali Bog uvijek gleda srce. Davidovo srce je bilo u Bogu i zato je bio izabran. Odbio je oružje kralja Šaula jer on ide u Ime Bože a ne u Šaulovo. Tek tako je putem uzeo kamen i pobijedio Golijata jer je znao da nije on taj koji se bori nego Bog. To je razlog njegove pobjede.
I baš u trenucima lagane panike sjetila sam se Davida i kako se kroz svačiju vremenitost ponavljaju takve situacije kada se treba boriti a protivnik je zastrašujuće jači od tebe. Pogledala sam na knjige na stolu, bilješke, ispit za par dana. Sjetila sam se kako sam u SAD došla doista čudesno, i razmišljala sam da je nemoguće da me je Bog do sada vodio i onda da me sada ostavi. Nastavila sam s učenjem i odlučila dati sve koliko je do mene jer iz Davidovog primjera sam shvatila kako u sve borbe Bog ide s nama. Ostala sam do 2 ujutro ( kada se knjižnica zatvara ) i na izlasku sam opet požurila do staklenih vrata jer iza njih me uvijek dočeka topli ljetni zrak. I tako svaki dan.
Na dan ispita je bio veliki pljusak. Nisam bila jedina koja je došla pokisla unatoč kišobranu. Uzela sam papir s pitanjima i krenula riješavati. Sljedeći tjedan smo dobili rezultate. A grade. Gledala sam u svoj test, u svoje ime napisano gore desno i ocjenu s lijeve strane. To je bilo Njegovo djelo. Osjetila sam veliko strahopoštovanje koje čovjek osjeti kada se susretne s riješenim nemogućim problemima na čudesan način. David. Golijat. Ja. Ispit. I još toliko borba koje me čekaju a s kojima ne znam što i kako. I mnogo puta sam već ispričala priču o ovom ispitu, poslala mail-om i sms-om svojoj obitelji i prijateljima. I sada pričam vama jer želim da svi znaju kako nas Bog čudesno vodi ako nam je srce u Njemu, kada se ne pravimo pametnijim od Njega, kada ne pričamo previše nego dajemo koliko je do nas a ostalo će On, naš Bog El Shadai.

Post je objavljen 03.09.2006. u 10:03 sati.