- Dođi na ovu moju stranu, kopile kaldejsko! Naslagat ću žrtve koje su pale od tvojega mača i one će ti biti most kojim ćeš prijeći!
- Prijeđi ti na ovu stranu preko tih istih žrtava koje su nasrnule na moj život, pa mi reci što mi imaš reći!
- Nije na čovjeku od žene rođenom da govori kamo će moja noga kročiti! - ljutito će Satana.
- Na čovjeku je da visoko digne mač i brani svoj život i čast rimskog imperija - neustrašivo odgovori Lehi.
Satana mahne rukom i stvori se most sačinjen od ljudskih koža koje su bile spojene zlatnim nitima. Po tom mostu ljuljajući se Satana prijeđe na Lehijevu stranu. Lehi izvuče svoj mač čime izazove kod demona pakleni smijeh.
- Ovdje ti ništa ne vrijedi oružje koje te kruhom hrani! Spasiti bi te mogao samo onaj koji spava čvrstim snom, no taj se neće probuditi jer je zauvijek zaspao.
Lehi se pokuša obraniti kada Satana zakorači prema njemu, no nije se mogao ni pomaknuti. U tom času se trgne i probudi. Tada nevidljiva sila podigne veliki val s Tirenskog mora i baci ga na Lehija od čega se malo pribrao, ali je njegovo srce bilo tužno, jer je znao da među živima nema više onoga koji se "krvavoj" Hamat zakleo da će čuvati njezinog sina. Paklena je sila satrla kršnog Ilira, Strahimira Oreba.
Lehi Manuel plovio je prema Rimu, jer je njegova služba zapovjednika Judejske legije završena. Neće dočekati da car Neron sjedne na prijestolje rimskog carstva, niti će slušati kako legija uzvikuje još jedno cezarovo ime. Klaudije još živi, premda nešto boležljiv, ili mu je to pak izgovor da konačno može u miru pisati povijest rimskog carstva. Carevoj slabosti pripisali su i odluku da se dični Seneka vraća sa Korzike, kamo je bio prognan, kako bi opet zauzeo stari položaj u Senatu.
Post je objavljen 02.09.2006. u 20:48 sati.