Pri zakašnjelom proljetnom čišćenju koje smo obavljali prije par tjedana naišla sam na jednu svoju staru bilježnicu iz osnovne škole ( inače sam kao hrčak, sve skupljam i žao mi takve stvari baciti).
Bilježnica je iz ( što bi moja sestra rekla) prošlog stoljeća, odnosno iz 5 razreda…U njoj sam naišla na sastavak na temu savjest…zanimljivo štivo rekla bih…misli jedne 10-ogodišnjakinje….pa prosudite sami...
Često činimo stvari zbog kojih se kajemo…Ali zašto se kajemo?? Tko nam zabranjuje da se radujemo učinjenom djelu? To je naša savjest. Ona nam govori što je dobro, a što loše za nas.
Savjest je kao dobri anđeo koji nas pokušava zaštiti od nas samih. Učinimo li neko zlo grist će nas savjest toliko da ćemo se potruditi da to ispravimo.
No, tada se javlja pitanje: dali neki ljudi nemaju savjest? Dali se oni ne kaju ni kada učine nešto strašno? Ja mislim da ima ljudi bez savjesti. To su ubojice koje se na kaju zbog ubojstva. Njih vodi neka zla sila koja odbacuje grižnju savjesti, koja ne priznaje savjest. Takvi ljudi su osuđeni na propast.
Nedavno je bio članak u novinama o grižnji savjesti. U njemu je bio opisan slučaj jednog palikuće. Čovjek si je zapalio kuću , ali je napravio to tako da izgleda kao slučajnost. Motiv za to je bio novac od osiguranja. Tom čovjeku prevara je uspjela, nitko nije posumnjao. No kada je trebao potpisati papire i uzeti novac, javila se njegova savjest. Shvatio je da je to što je učinio loše i pokvareno. Na kraju je sve priznao i vratio novac.
Njemu je savjest proradila na vrijeme. Ali kod nekih ljudi savjest se javi prekasno i oni moraju do kraja života živjeti sa krivnjom koju osjećaju. Ali povratka nema, stoga treba dobro paziti što radimo i slušati taj mali glasić koji nas upozorava i usmjerava..
P.S. da podijelim svoju sreću sa vama: od danas sam dipl.oec. tweety !!!!!!!!
Post je objavljen 01.09.2006. u 22:18 sati.