U cosku kraj moga prozora stoji usamljena fotografija,bezrazlozna,nikada nisam primjetio uspomenu koja bi me drzala za nju.Jer ona je rana koja uvijek krvari,na njoj je cesta po kojoj zauvijek krocim,znam da se nikada necu vratiti na to mjesto.Danima trazim utjehu u tisini,vec iz navike gubim sve svoje ambicije i sve do cega mi je stalo.Mucim se da zadrim ono malo sto je od mene ostalo.Nakraju ostaje samo maglica koja pokriva sve sto se ikada dogodilo....povlacim se natrag u sebe...u tamu svijeta svoga zauvijek tamo ostajem zakljucan.
Post je objavljen 01.09.2006. u 19:46 sati.