Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/spasinas

Marketing

VLAK ŽIVOTA



Život je poput putovanja u vlaku. Ljudi ulaze i silaze. Za nekih zaustavljanja znaju se dogoditi ugodna iznenađenja, čovjek proživljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća, žalosti...Kad se rodimo i kročimo u vlak, susrećemo se sa ljudima za koje mislimo da će nas pratiti cijelog našeg putovanja( primjerice-naši roditelji). Nažalost, istina je posve drugačija. Oni će sići sa vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, naklonosti, nježnosti, bez svoga prijateljstva i društva. Ali, u vlak će ući druge osobe koje će nam biti veoma važne. To su naša braća i sestre, naši prijatelji, te ljudi koje susrećemo, koje ćemo zavoljeti u svome životu . Mnoge osobe koje ulaze gledaju na putovanje kao na kratku šetnju. Drugi pak na svojoj vožnji kroz život nalaze samo žalost i tugu. Ali, ima i onih koji su u vlaku uvijek nadohvat ruke.
Mnogi nakon svog silaska sa vlaka ostavljaju iza sebe trajnu čežnju, mnogi nas sunovrate u duboku nevolju, a mnogi ulaze i silaze, a da ih nismo ni zapazili.
Čudi nas što su mnogi putnici koji su nam najdraži negdje u nekom drugom vagonu. Ostavljaju nas same u tom odsječku našega putovanja. Naravno da nas to ne priječi uzeti na sebe tegobe putovanja i samoće, potražiti ih, te se pokušati smjestiti u njihov vagon . Međutim, na našu žalost često ne možemo sjesti uz njih jer je to mjesto već netko zauzeo.
I takav je život! Prepun izazova, snova, maštanja, nadanja, prepun sastanaka i rastanaka.
Pokušajmo od svoga putovanja kroz život učiniti najbolje što možemo. Pokušajmo sa svima u vlaku biti u miru. Pokušajmo u svakome od njih vidjeti ono najbolje što je u njima.
I,najveći misterij putovanja je što ne znamo kad ćemo napokon sići sa vlaka, niti znamo kad će sići naši suputnici, pa ni oni koji sjede uz nas.
Bit će tužno i žalosno kad ću morati sići sa vlaka. Vjerujem da će me boljeti rastanak s nekim prijateljima koje sam susrela za vrijeme putovanja, te koji su mi postali dragi.
Ražalostit će me što ću morati ostaviti svoju djecu samu.
Ipak, gajim nadu da će doći i GLAVNI KOLODVOR! Tada ću vidjeti kako svi oni pristižu sa svom svojom prtljagom što je za ulaska u vlak nisu imali. To će me silno obradovati! Usrećit će me činjenica, te pomisao da sam im pomogla povećati putnu prtljagu, te da sam u nju stavila prave sadržaje.
Trudimo se da imamo sretno putovanje, te da se na kraju sva muka stostruko isplati!
SVIMA ŽELIM SRETNO I UGODNO PUTOVANJE!!!

Post je objavljen 31.08.2006. u 14:16 sati.