Pregled posta

VEZA NA 400km...?

Mnogi ljudi u današnje vrijeme ljubav neshvacaju ozbiljno.Što je ustvari ljubav?Za mene,ljubav je nešto posebno.Jedan poseban osjecaj koji je kad ga osjetite,osjecate se sretno...Ono što ja želim je to da želim ljudima dokazati da je u ljubavi sve moguce pa u to ubrajam i vezu na daljinu.Mnogi kad im kažem da imam decka koji je od mene udaljen 400km,postave mi pitanja kako je to moguce?Kako možeš biti s nekim ko je toliko udaljen od tebe,kojeg nemožeš vidjeti,dotaknuti,poljubiti...Istina,veoma je teško tako živjeti,ali jednostavno kad nekoga zavolite,tek onda shvatite da nemožete bez te osobe.Kad nekom spomenete rijec ljubav,mnogi se prisjete svojih simpatija,slatkih prica,ljudi koji su vam nešto znacili,ali kad meni netko spomene rijec LJUBAV,sjetim se njega...Kroz glavu mi prođe mnogo stvari,a jedna od njih je i onaj njegov preslatki glas,njegovi dodiri,slatke rijeci,poljupci,šaputanja...Ljubav i veza na daljinu nisu mala stvar.Treba puno ljubavi,povjerenja,pažnje,vremena...Mislim da bi ljudi trebali ljubav shvatiti ozbiljno(ako u nju vec ulaze)jer neradi se tu samo o njima i tome osjecaju li oni išta prema drugoj osobi,nego i što druga osoba osjeca prema njima.Veoma je teško održati i održavati vezu na daljinu...Moja sreca je to što imam puno povjerenja u njega i što se puno volimoMnogima je smješno to što imam vezu na daljinu i kad im kažem da mi decko živi 400km od mene,mahnu glupom rukom i kažu:"ah,nece to dugo...što ce ti to..?nađi si nekog od tu...takve veze nikom nisu uspile."ali ja to neželim,dokazat cu svima da je veza na daljinu moguca i da se nerazlikuje od obicne,da su to iste veze,samo što je teže održavat vezu na daljinu.U vezi na daljinu,mislim da je "najgore" to što se meni dogodilo.Zaljubite se u decka kojeg znate po preslatkom glasu,malo opisa,pamtite ga po porukama sa njegovim imenom.A onda pristanete biti s njim.Svi su protiv vaše veze jer nitko osim vas nju nesmatra ozbiljnom i svi misle da je to samo zaluđenost.Da je to vaše trenutno stanje koje ce vas brzo proc,a vi,kad vam neko spomene njegovo ime u trbuhu osjetite leptirice i nekakvu toplinu,ljubav.Smišljate slatke planove,razmišljate o danu kad cete se vidjeti.a onda nakon toliko dana,mjeseci,sati,shvatite da je ljeto jedino godišnje doba na vašoj strani i da je to jedini nacin da se vi vidite.Pocinjete smišljati plan kako cete se vidjeti.Strogo šutite o tom jer kad bi netko saznao,sve bi bilo još gore,možda se ni tada nebi vidili.Cekate to ljeto i sve je tako krasno,razmišljate o tom danu kad ce ta osoba biti bored vas,o danima koji ce vam uvijek biti u srcu i ljubavi koju nitko nemože prekinuti.I nakon toliko razmišljanja dođe i to ljeto.Vruce i sparno,ne samo zbog toga što je vani vruce,nego zbog tog što je ta preslatka osoba sada pored vas,molite Boga da ta carolija nikad ne prođe.Skužite da vam je prekrasno s njim i da ste u oblacima.Molite Boga da taj "san"nikada ne prođe.Više nemožete razmišljati,niste sigurni jeli to samo san ili samo dio vaše bujne mašte.Na žalost,dođe i taj dan da taj san mora završiti i da nije sve baš takvo kao što vam se cinilo.Shvatite da je "kraj"vašem druženju,da se trebate probuditi i nastaviti dalje,ali nije to tako jednostavno...Neželite se pomiriti sa tim da je to sve prošlost,da život ide dalje i da kad ste njemu rekli:"da",ste sami odabrali to.Nije tako jednostavno nakon toliko stvari koje ste prošli skupa,prepreka,sve baciti u vodu i krenuti opet kao da se ništa nije dogodilo,jer u srcu ipak prema njemu osjecate ljubav i toplinu.Znate da vam se on uvukao pod kožu,u krvi vam je i svaki dan 24h dnevno ide vašim venama i ta krv s njim dolazi do vašeg srca koje samo za njega zna i tamo ponovo radi nered baš kao i prvi dan kad ste saznali za njega i pustili ga da vam se uvuce uvuce ispod kože kao droga i izgradi grad u vašem srcu.Kad shvatite da ga volite i jednostavno nemožete da mu necujete glas,nemožete bez njega,postavite si pitanja,a što ce biti kad više nebudemo skupa?ocu li ja biti ista?što ce bit samnom?nama?mojim srcem?ocu li dopustiti nekom drugom da umišti svu njegovu ljubav i zamjeni ga?One stvari koje su vam izgledale tako jednostavne i lake,više nisu takve...Kroz glavu vam prolazi bezbroj pitanja...Prvih nekoliko dana nakon što se vidite opet proživljavate skupa ali mnogo lakše jer ste se vidjeli nedavno,a onda se sjetite da su ostala još 4 godišnja doba koja isto treba proživit.Postavljate si pitanje kako cete?ocemo li moci?Možemo li mi to?Što je to ustvari ljubav i veza na daljinu?Postoje li ljudi koji su to uspjeli?Ljubav je tako lijepa samo u njoj treba znati uživati,uživati jedno u drugom,da bi mogli uspjeti i da bivam bilo lijepo,treba vjerovati u nju i vas.Za nju treba mnogo strpljenja i truda,odricanja.Mislim da nije lijepo nekom govoriti ono što uistinu ne misliš jer npr. ako nekom kažeš da ga voliš,mislim da je to velika stvar i da iza tog treba cvrsto stajati.Mnogi ljudi u veze ulaze iz nekih svojih interesa,a ne iz ljubavi,koja bi po meni bila jedini razlog ulaska u vezu.Mnogi su neodgovorni i sebicni,govore si da se vole,a ni sami ne znaju šta govore.Kako bi se vi osjecali da ste s nekim i on vam govori da vas voli,a nakon nekoliko dana shvatite da vas taj netko uopce ne voli,da mu nije stalo,da su njegove rijeci prazne,da ste vi još samo jeda kap vode bacena u more..Važno je vjerovati u ljubav.Iskreno,teško je u vezi na daljinu shvatiti neke cinjenice i stvari,ali i to je dio veze.Najgore što je u vezi na daljinu su svađe koje vam svaki put tako teško padnu,da ponekad jednostavno se nemožete suzdržati pa pocmete plakati,ne zato da vam bude lakše i zato da vas netko može žaliti i da se svađa završi,nego što vas to toliko pogodi i izbaci iz takta da se ponekad kad se posvađate pocmete pitati,jeli ovo kraj?Jel ovo onaj dan kad cu opet bit u depri i necu osjecati ljubav nego bol i tugu?ostat cu sama?Morate u svađama biti uporni,ne da nepopuštate,nego da znate popustiti kad shvatite da je to potrebno i da ako neko nepopusti to može dovesti do vecih problema.Mnogo puta nisam sigurna oce li naša svađa dobro završiti jer smo oboje tvrdoglavi.Ponekad se toliko posvađamo da pomišljamo da prekinemo...Ali svaka svađa dobro završii,iz svake izvucemo novu pouku i kad neko od nas pomišlja na prekid,uvik je tu ovaj drugi koji ce ga povuci i nece dopustiti da tako sve završi.Mislim da u vezi treba biti uporan i to je sve.Jedino što želim s ovim što pišem,sa našom vezom(osim da nam se ostvare i oni snovi o kojima sanjamo od uvijek,da još dugo budemo skupa)je to da želim da ljudi znaju da je u ljubavi sve moguce i da je moguce održati vezu na daljinu bez obzira na prepreke,komentare i probleme kroz koje možete naici u vezi na daljinu,a ja vas pitam,jel ovo sudbina ili...?


Post je objavljen 30.08.2006. u 18:11 sati.