Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/whoneversleeps

Marketing

mali

Rokovi su pritisli. Back to back, svako ispred svog laptopa, tipkali smo danonoćno. Tjednima. Oni su bili gore, sami. Stvorili su svoj svijet barbika, autića, lego kocaka, papira, drvenih bojica i pastela.
-Večera!
-Kupanje!
-Hajde, idemo sada oprati zubiće pa u krpe.
U početku sam često odlazio vidjeti šta rade i da li im šta treba. Nisu trebali ništa, samo svoju igru. I zagrljaj, i poljubac prije spavanja. I "Vi ste zlata tatina, najljepša. Oči moje, plave i smeđe". Ništa više.
Tašti smo pa mislimo da ne mogu bez nas. Nije tako. Mi ne možemo bez njih. Mi živimo kroz njih, ne oni kroz nas.

Post je objavljen 29.08.2006. u 18:00 sati.