Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/zubalo

Marketing

the shortest date ever =)

Yes. You see, there is this guy. Yes, yes. Kjut guy. O, yes, yes.
Upoznate se na ugodnom druženju kod prijatelja. Druženje postaje ugodnije =) Poljubite se...i tako dalje...i tako bliže..*cenzurirano za mladje od 18god a svi ostali naivno ćete kliknuti ovdje na ovaj superkul link* =)

Odete na more. Održavate kontakt 2 tjedna(za one manje iskusne, to je oko 14 dana). Po povratku kući dogovorite susret. U 9 sati navečer, Pinta.

Stižete 15min prije dogovora (...da...trebali ste znati da nešto nije u redu čim stižete prvi na mjesto zločina...i još uranite...prvi put u životu =). Znam, trebala sam poništiti kletvu pljujući dok istovremeno razbijam 13 zrcala, preskačem crnu mačku, sadim četverolisnu djetelinu i bacam 3 šake soli preko ramena. Jebiga, nigdje nije bilo ljestava. Pa se prepustih sudbini i zauzeh mjesto u dubini utrobe svima omiljene Pinte...čekajući...

I čekajući...i čekajući...pa još malo čekajući...pa naručivši bambus...čekajući još malo...zalivši bambus pivom...dvjema (za svaki slučaj =)...sve to čekajući...pelin da sve to presječem...

Već je bilo 9 i 10 a ja i dalje sjedjeh sama među praznim čašama. Sve je krčkalo u meni, svakom minutom utapao se dio nade i dio ega, para mi je već izlazila na uši. Čak i moj prijatelj ružičasti slon već se pojavio i bio je nervozan zbog sveg tog čekanja =) Odlučih čekati do pola 10 (9.30pm jelte). Neću ga zvati, to je prenapadno. Bilo bi pristojno kad bi se on javio...ali on nikad nema love na mobitelu.

Došlo je i tih pola deset. Digoh se od stola ljuta, pozdravih frenda slona izrazivši želju da se idući put sretnemo pod ugodnijim okolnostima i krenuh prema izlazu birajući broj prijatelja kojem sam odlučila dosadjivati ostatak večeri. Sklopim slušalicu a za rame me hvata moj nesudjeni pratioc. Da, da...sjedio je na terasi...ja nisam...45min sam igrala vražji solitaire na mobitelu...unutra!

Da, bilo mi je dosta za tu večer. Kap je prelila čašu već u pola 10. Njemu to nažalost, nisam tako pristojno rekla. Da sam bila tako smirena, vjerojatno bih ostala. Ovako sam produžila prema tramvaju. Šteta... Što je najčudnije, dobila sam dojam da se on više ne želi naći sa mnom. Ah, ti muškarci =)

Nekome sam se morala pojadati kako se sudbina poigrala sa mnom i mojim živcima - slon je još u Pinti a svizac mota čokoladu. =) A vi ste sigurno naučili pouku - drugi put kad kliknete na ovu stranicu naći ćete pametnijeg posla =)

Ova priča je upozorenje - to se može dogoditi i vama....Chuck Norris ne može spasiti svakoga =)


Post je objavljen 29.08.2006. u 02:27 sati.