Marketing
Filozofiranje (ljubav)
Već danima pišem post o slobodi... O takvoj kakvom je ja vidim, o onakvoj kakvom bismo je trebali smatrati. Sloboda je ono što svi priželjkujemo ili smatramo da imamo, no također jedna kontroverzna, tabu tema, koje se većina nas užasava. I iako imam potrebu pisati o slobodi, mislim da ona zapravo ne postoji bez ljubavi. Zbog toga kao uvod moram napisati par riječi o ljubavi. (Naslućujem da bi ovo filozofiranje moglo potrajati...)
Sliku ljubavi kakvu većina ljudi danas ima nametnuli su nam stari mitovi. Oni govore da su ljudi bili hermafroditi i zbog toga se smatrali sebi dovoljnima te toliko moćnima da su odlučili zauzeti mjesto bogovima. Razjareni bogovi su odlučili kazniti ljude zbog tolike oholosti te su svakoga podijelili na dvije polovice – mušku i žensku i razasuli ih po svijetu. Od tada svatko traži svoju polovicu i uspiju li se pronaći i ujediniti, to je ljubav.
Oduvijek sam vjerovala u pravu ljubav. U postojanje naše polovice koja nas traži po svijetu. Naravno, nisam slijepo vjerovala u spomenutu priču, ali sam vjerovala u bit. A bit je u tome da su naše polovice (nazovimo ih srodne duše) razasute po svijetu i da nas u nadi očekuju ili grozničavo traže (a neki se i prepuštaju rijeci sudbine da ih do voljene osobe odnese sama...). Vjerujem da za svakoga postoji duša upravo njemu namijenjena. Zajedništvo dviju duša koje su si suđene izazvat će sklad, harmoniju i međusobno nadopunjavanje.
Iskusite li to, vjerojatno ćete požaliti što ste se mučili s mnogima prije, pokušavali pronaći ljubav tamo gdje je nije bilo, tratili godine i godine na nešto za što sada znate da nije bilo pravo. No sve je to put koji smo svi mi morali proći, iskustvo koje smo morali kroz život steći... Ne treba žaliti ni za kojim trenutkom, ma koliko loš bio. Jer oni nas modeliraju i usmjeravaju ka pravoj osobi.
Možda živim u snovima i možda ću se jednoga dana ovome smijati. Možda ću biti povrijeđena i shvatiti da prava ljubav ne postoji. Možda će mi sutra pasti tegla s cvijećem na glavu. Postoji tisuću možda, no ipak odbijam razmišljati na taj način. Zbog toga iskreno vjerujem u ono što govorim i pišem, te stojim iza toga i branim svoje stavove makar se drugima učinili ludo optimistični i nesuvisli.
Naš voljeni umjetnik rekao je da je naivac i idealist jer slijepo vjeruje u vječnu ljubav prema jednoj, onoj pravoj, osobi. Mnogo nas se složilo s njime. Ovo moje viđenje, možda je jednako tako naivno, možda i bajkovito i pomalo ludo. Ipak, odlučih to podijeliti s vama i nadam se da ću naći bar jednog istomišljenika...
(nastavak slijedi za koji dan...)
Post je objavljen 29.08.2006. u 01:19 sati.