popodnevni jazz lijeno se razlijeva sobom
prozorsko okno suvereno upravlja redukcijom svjetlosti
zna da ne znam biti ni u mraku mračna
sasušeni vosak
putokaz na karti
sinoć počinjenog zločina
jednoruki gusari već su odavno
iskapili sav rum
i opustošili frižider
sad se glasno smiju sa lica jeftinog goblena
preskupog podstanarskog stana
u zraku miris tamjana
ili
nečeg sličnog
tvoje usne
još slatke
od odveć
zašećerene kave
rekla sam ti lijepo
nisam kavi vična
svoje mamurluke razbijam
novim i novim
šaputanjem
na jastuku
na podu
poluprazna čaša
a u mojoj ruci polupuna
prelij prvu u drugu
za novi početak
i zagrli me čvrsto
dok nam se sa gramofonske ploče
obraća barutno suhi glas
nedovoljno poznatog
jazz virtuoza
a zvuk saksofona prijateljuje
sa zvukom
ritmičkog udaranja
kapi vode
o keramiku
netom ispražnjene kade
tako je topao miris kupaonske pare
Post je objavljen 28.08.2006. u 23:01 sati.