Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zloinapako

Marketing

''užas prvog dana''

(iliti kako sam se vratio na posao nakon godišnjeg odmora)

daklem, koristeći tekovine socijalizma uzeo sam si za pravo, da u eri galopirajućeg nadrikapitalizma, odem na zasluženi godišnji odmor od čak 3 (tri), brojkom i slovima, tjedna. i za sve to vrijeme odmaranja sam se odmarao. priznajem, s vremana na vrijeme sam skoknio na blog i isčitavao vas (ovisnost, što ćete), ali sam se suzdržavao od komentiranja i pisanja postova. pošteno. kad je odmor za mene onda je odmor i za vas.

e, sad, jutros zakoračih u naše malo preduzeće i već me na ulazu zapljusne onaj ''užas prvog dana''. ma znate na što mislim. onaj grozni osječaj ispraznosti, izgubljenosti, nemoći, zabrinutosti koji sobom donosi promjena jednog ustaljenog ritma ponašanja. kao kad se nakon šest godina igranja odjednom stvorite prvi dan u razredu prepunom zbunjenih klinaca, ili kad odjednom osvanete u predavaonici fakulteta okruženi nepoznanicama nadolazeće budućnosti, ili kad u jednoobraznoj odori stojite na betonskoj pisti jedan od tisuće isto odjevenih, ošišanih, unezvjerenih jedinki koja je samo dio gomile bez imena i prezimena, samo broj u kartoteci jedne propale vojske jedne propale države…

došlo mi je da se jednostavno okrenem i vratim u svoj krevet, odspavam još sat ili dva pa odem na kavicu s mlijekom, šlagom i jutanjim novinama…

došlo mi da prebacim ručnik oko vrata i prošetam lijeno do plaže, raširim ručnik po kamenim pločama mola i Moje Svjetlo U Tmini namackam kremom za sunčanje…

došlo mi da urliknem NEĆU! onako glasno, cendravo i srcedrapajuće kao kad iznervirano dijete izgovori svoje posljednje neslaganje s upornim roditeljem…

ma došlo mi da dam otkaz i sve pošaljem u spolni organ ženskog roditelja…

''užas prvog dana''…

a baš sam vam htio napisati kako sam s Pripravnicom popio kavu, kako sam slagao Ženskog Bosanca, kako sam ljetovao u Mjestu Preko Puta Sjećanja, kako sam…

ma, napisat ću vam sutra…

ili neki neki od narednih dana...

danas jednostavno nemam taj osječaj pripadnosti nikakvoj zajednici, danas sam usamljenik, izopačenik društvenih normi, nepoželjni sugovornik....



Post je objavljen 28.08.2006. u 13:53 sati.