Marketing
igračka-pupoljak
Bio je to mali "Merklinov" električni vlak. Šarena kutija sadržavala je tračnice koje je trebalo sastaviti da bi se dobila pruga, lokomotivu, dva vagona i kutiju s prekidačem u koju se ulagala baterija. Lokomotiva i vagoni bili su od bakelita, veličine kutije za cigarete, savršeno izrađeni, uključujući najsitnije pojedinosti. Sastavljena pruga davala je krug promjera malo većega od metra. Netko je to donio iz Njemačke i moj otac se raspomamio. Danas bi to koštalo valjda sto kuna, ali on je dao cijelu mjesečnu sudačku plaću. Bila je to preskupa igračka da bih se ja smio s njom igrati, a kada ju je sastavio na tepihu usred sobe, smio sam samo gledati. Kad sam zaželio uzeti lokomotivu u ruku ili dodirnuti vagone, bdio je nada mnom kao orlušina.
Jednom tjedno otac je pozivao predsjednika općine, predsjednika suda, predsjednike, sekretare i tajnike društveno-političkih organizacija, ravnatelja lječilišta i upravitelja bolnice, dva gradska advokata i – pazi sada! – šefa željezničke stanice, u ono vrijeme značajnu ličnost, pripadnika gradske vrhuške. Elita je polijegala po tepihu oko kružne željezničke pruge, naslonili su se bradama ili obrazima na pod i kako je mali vlak prolazio tako su vikali "Tu! Tu! Tu!" i "Ču! - Ču! - Ču!" Tko zna kamo je njih taj vlak sve vozio? Na kraju bi se svi ponapijali i trebalo ih je izbacivati do ponoći.
Kakvi su odrasli, naučio sam još dok sam bio dijete.
centar Daruvara u to vrijeme
Post je objavljen 26.08.2006. u 20:00 sati.