Nedavno sam sa suprugom imao raspravu koju je potaknuo telefonski poziv. Nazvao ju je stari prijatelj s faksa i pozvao ju da se nađu na kavi.
Rasprava se rasplamsala djelomice zbog moje ljubomore (ne mogu si pomoći, kriva je moja sicilijanska krv), ali najvećim dijelom zbog jedne moje teorije koju sam joj pokušao argumentirati.
Muškarci nemaju prijateljice u pravom smislu te riječi.
Svjestan sam da bi ovaj tekst mogao izazvati dosta žustrih reakcija, možda ću biti pribijen na kolac, a zatim mi oko vrata objesiti natpis šovinist, ali ipak vjerujem da će biti i onih koji će potvrdno kimnuti glavom i u bradu si promrmljati: "je, istina je". U svakom slučaju, svjestan sam da će biti svakakvih poruka.
Dakle, mogu li muškarac i žena biti prijatelji (gledano iz perspektive muškarca).
Smatram da će muškarac u društvu lijepe žene odmah zamišljati kakav bi bio seks sa njom. Takve primisli i maštarije kad tad će se pojaviti i u društvu ne tako lijepe žene, ako se igrom slučaja dovoljno puta sretnu. On će na njoj pronaći neki detalj zbog kojeg će proraditi mašta. U ovu kategoriju ne spadaju one žene koje su toliko ružne da u ustima moraju držati hrenovku da bi se pas htio igrat s njima.
Kako bih podebljao ove prethodne tvrdnje, potrebno je objasniti motive zbog kojih uopće muškarac samoinicijativno prilazi ženi. Još nisam sreo muškarca koji je prišao ženi jer je preko ramena načuo da voli knjige ili recimo operu.
On prilazi isključivo zbog fizičkog izgleda. Detalji koji privlače muškarca, mogu se podjeliti na dvije razine. "Sofisticiraniju" i onu temeljnu.
1. Lijepe oči, usne, kosa, seksi glas.
2. Dobre noge, grudi, guza.
Uvjeren sam da svi muškarci koji tvrde suprotno (odnosno da mogu imati prijateljice u najčistijem smislu te riječi), jednostavno lažu i to iz dva razloga.
Prvi je da bi mogli imati alibi za pokušaje švrljanja, a drugi je tjeran motivom da sredina o njima dobije sliku muškarca nove generacije, koji razumije žene u dušu. To su tipovi koji bolesno žele da ih svi vole i patološki žele biti prihvaćeni.
Ukratko, puni su sranja.
Najgori prevaranti su muškarci koji često s "frendicama" odlaze na kavu, i to svoje "prijateljstvo" javno ističu dok im se u glavi vrte slike kako se drpaju na njegovom kuhinjskom stolu. S vremena na vrijeme mašta i o grupnjaku sa svim svojim "frendicama". Njegove prave namjere sa "frendicom", koje od nje skriva kao zmija noge, nalaze se u rečenicama koje se ne izgovaraju tijekom pijuckanja kave.
- Bok, oćemo na kavu?
- S tobom frendice uvijek.
Evo ga. To je to. Želi me.
- Nisam ti danas dobre volje.
- Draga, što te muči?
Pati za mnom.
- Nemam niš za obuć. Zdebljala sam se, pogle kak mi je majca uska.
- Ma daj, super ti stoji.
Čovječe, vide joj se bradavice prek majice.
- Imam osjećaj da tebi sve mogu reći. Nekak me kužiš.
- Super je kaj možemo ovak opušteno popričati
Sto posto nema gaćice ispod traperica.
No pretjerivanje s tim "prijateljstvom" može postati dvosjekli mač. Muškarac uglavnom predugo drži tu distancu prijateljstva i onda više ne može izaći iz tog živog blata.
S vremenom ga žena prihvati kao dobrog prijatelja. Pravi pokazatelj za to je kad si međusobno počnu komentirati odjeću. A kad mu se ona počne, ne daj bože, ispovjedati o svojim ljubavnim jadima, nije se ni snašao a već je postao najbolji prijatelj.
Seksa onda sigurno neće biti. Zašto? Zato što je shvatio u kakvoj je situaciji. Ako pokuša prijateljstvo preseliti u krevet, dobit će hladan tuš i možda je povrijediti, a ako se pokuša udaljiti od prijateljstva u kojem je već do grla, opet postoji šansa da će ju razočarati. I tada naprosto postaje frustriran.
Brak je veliki pokazatelj u korist ove tvrdnje. Oženjeni muškarci, većina njih, nema praksu odlaziti s prijateljicama na kavu. Uglavnom je riječ o izlascima s dečkima. Međutim, ukoliko nešto ne valja u odnosima sa svojom suprugom, a pogotovo ako nema seksa ili je iz njega isparila strast, kad tad će se pojaviti kave sa "frendicama" ili "kolegicama".
Bili mi oženjeni, zaručeni ili u vezi, uvijek ćemo gledati druge žene. Ali to nam nisu prijateljice. One su naprosto lijepe žene s kojima se poigramo u mašti. Ima dosta oženjenih muškaraca koji idu i dalje od maštanja ili mjeruckanja.
No nismo svi takvi. Gledanje u meni ne znači i da ćemo nešto naručiti, kaže stara muška poslovica. Ali barem ne kenjamo o kavama s frendicama.
Muškarci su jednostavno takvi.
Prvo gledamo, onda osjećamo. Prvo želimo, onda volimo.
Post je objavljen 24.08.2006. u 13:04 sati.