Vidjeli ste sigurno kako izgleda privođenje osoba. Ako ništa drugo, onda ste kao i ja to imali priliku vidjeti na televiziji. Sama pravna procedura do nekih detalja nije mi poznata, jer pravnik nisam, ali sam upravo radi pisanja ovog posta potražila zakon koji će mi trebati - Zakon o policiji. Potaklo me na to, a i na sam post, nešto što sam neki dan čula na radiju. Naime, saborski zastupnik Damir Kajin verbalno je "prosvjedovao" u okviru svojih političkih mogućnosti protiv nečega što se moglo vidjeti i pred našim očima, a to je način ophođenja prema uhićenome dr. Ognjenu Šimiću. Da je policija postupala grubo i bahato, to bi bilo sasvim opravdano. No ovdje to nije bio slučaj, već je bila riječ o njegovim vezanim rukama, tj. lisicama na rukama.
U već spomenutom Zakonu o policiji postoji Članak 57. koji govori o uporabi sredstava za vezivanje, a koji navodi da se ona koriste radi sprječavanja otpora osobe ili odbijanja napada usmjerenog na policijskog službenika, sprječavanja bijega osobe ili onemogućavanja samoozljeđivanja ili ozljeđivanja druge osobe. Jasno vam je da su ti navodi prilično elastični i da je vrlo relativno procjeniti tko je, a tko nije spreman na bijeg. Drugim riječima, uz sve pretpostavke, poznavanja situacije, psihologije, kao i prošlosti same osobe nikad se ne može znati što je točno u nečijoj glavi i na koji će način reagirati u ovakvoj situaciji.
E sad, da Kajin (kojeg usput budi rečeno cijenim kao saborskog zastupnika ne radi stranke kojoj pripada ili političkih stavova već zbog toga što za razliku od mnogih tamo - radi) nije spominjao i dobročinstva dr. Šimića, možda bih mislila da je riječ o stanovitoj brizi za ljudska prava osobe imena X i prezimena Y. No Kajin je rekao, misleći na doktora, "kolike je spasio" ne zaboravljajući pri tom spomenuti i svoga oca. Činilo mi se to uistinu neumjesno. Prvo, doktor je valjda i morao spašavati, jer ipak je za to polagao Hipokratovu zakletvu. Drugo, spominjanje oca tamo nekog političara u danom kontekstu vrlo je teško barem na trenutak ne povezati s onim da si je taj ipak mogao priuštiti pravovremenu operaciju kod dosad uglednog liječnika. Nadalje, s obzirom na sadašnja zbivanja i okolnosti, čovjek teško može a da se ne upita da li je isti otac čekao red legalno, da li je i on platio ili je možda upravo zahvaljujući političkom utjecaju stvar ubrzana. Osim toga, sredstvo korupcije ne mora biti nužno kuverta. Osobno, mene je u onom zakonskom smislu puno više strah one "neopipljive" koja se čak i od ove "vidljive" teže može dokazati. Ona je više tipa "ti meni, ja tebi" ili "nikad ne znaš kad mi može zatrebati". Osim toga, smatram da dr. Šimić nije ništa "bolji" od drugih privedenih osoba pa ga treba vezati ako tako nalaže zakon. Ako je pak sve bio dio folklora, onda bi zastupnici trebali reagirati i za neke druge privedene osobe, a ne samo za one koji su pomagali njihovoj rodbini.
Drugo o čemu sam mislila nešto reći, a vezano je za uhićenja, je slučaj Petrač. Jasno mi je da hrvatska javnost ima pravo znati što se događa, jasno mi je i da mediji žele informirati istu tu javnost, jer uostalom to im je i obaveza, ali totalno nejasno mi je da je za to uhićenje baš trebao toliki cirkus. Doček kao da dolazi papa, pa javljanja, pa izvješća ... U nekom trenutku izgledalo mi je kao da će stati sav promet, da će se zatvoriti trgovine i da ćemo poput dočeka sportaša svi masovno krenuti vidjeti to čudo neviđeno. Da ne bude zabune, presretna sam da policija i pravosuđe rade svoj posao. No ovako ispada da ga jednom naprave kako spada pa da je pod obavezno da kamere zabilježe svaku sekundu.
Ako svemu ovome pridodamo tragičnu smrt dvogodišnje djevojčice, pogibije ljudi u prometu, zlostavljanja u obitelji sa strašnim posljedicama, smrti utapljanjem i razne druge vijesti iz crne kronike, onda moram zaključiti da osim tračeva raznih "žutih" emisija, trenutnim prebrojavanjem ulaza i izlaza turista s neizostavnim brojenjem noćenja, ništa drugo i ne gledamo. Izvještavati o svemu je potrebno, ali čini mi se da u nedostatku nekih drugih konstruktivnih vijesti (primjerice o proizvodnji, razvoju gospodarstva, znanosti, obrazovanja, ekonomije ...) dolazi povećana minutaža onoga što ipak treba biti spomenuto u kratkim crtama.
Vijesti, kako sama riječ i kaže, zahtjevaju vijesti. Ali smatram da za funkcioniranje pravne države nije potrebno znati svaki detalj oko privođenja. Još manje potrebnim smatram da se od ozbiljnih postupaka za državu (a time i za sve nas) radi nešto što postaje tema zabavne razine što podrazumijeva da je danas nešto "in", a sutra već pada u zaborav. Vjerujem ipak da bi glavni zadatak osim samog informiranja trebala biti i spoznaja da pred zakonom nitko nije nedostižan, ni bogati moćnici, ni političari, ni utjecajni i ugledni ljudi raznih područja. Za to folklor bilo kojeg tipa ipak nije potreban.
Post je objavljen 24.08.2006. u 10:01 sati.