Marketing
Zemljo vukova ....
Zemljo vukova,
Što svijetliš u iskri zjenice,
Koju sunce ukrade oku
I zapali sa njom vječnu vatru,
Na žici naše dangubice.
Zemljo vukova,
Što ćud svoju
Ne proda za večeru,
Ni sad tako zaodjenuta u strnjišta,
Kada duše ozeble griješ
Kroz pamćenje toploga ognjišta.
Zemljo vukova,
U isti mah i divlja i pitoma,
I oštra hrid s vrha Plješevice,
I meka livada u dolini Gacke,
Pjesma vuka što se spušta
S maglom,
I na zboru pjesma rozgalice.
Zemljo vukova,
Što u damarima srca živiš,
U slici bez rama, u riječi bez glasa,
U treptaju stare lampe,
U mirisu kruha ispod crepnje,
I u svakoj resi ličke kape.
Zemljo vukova,
Što u daljini tiho ječe,
Za čovjekom s kojim
Postelju dijele,
Jer, vuk bez čovjeka i nije vuk,
A, na zemlju bez čovjeka
Spustilo se veče.
Zato, palim ovim kresivom
Sve zvijezde što nebo ih okova,
I rasipam ih po njedrima tvojim
Darujući ti svjetlost, sunce, dan ...
Zemljo, vukova ...
Post je objavljen 23.08.2006. u 20:03 sati.