UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Otk 11, 19a; 12, 1 - 6a. 10ab: Ps 46; 1 Kor 15, 20 - 27a
Lk 1, 39 -36
Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći!
U one dane Marija se žurno zaputi u planinski kraj prema jednom gradu Judinu. Uđe u kuću Zaharijinu i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta ču Marijin pozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi, i Elizabeta se napuni Duhom Svetim. Zatim klikne jakim glasom: " Najblagoslovljenija si ti među ženama! I blagoslovljen plod utrobe tvoje! Odakle onda meni to da majka Gospodina moga dolazi k meni? Jer čim pozdrav tvoj dođe do mojih ušiju, od veselja mi dijete zaigra u utrobi. Blago onoj koja povjerova da će ispuniti što joj je rečeno od Gospodina."
Hvalospjev Marijin
Marija reče:
"Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome; jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju. Gle! Os sad će me "blaženom zvati" svi naraštaji, jer mi velike stvari učini Silni, čije je ime sveto, i čije se milosrđe proteže od koljena do koljena nad onima koji ga štuju. Junačko djelo izvede mišicom svojom: rasprši one koji su oholi u misli srca svoga; zbaci s prstolja vladare, a uzvisi neznatne; gladne zasiti dobrima, a bogataše otpusti praznih ruku; priskoči u pomoć Izraelu, sluzi svome, sjećajući se milosrđa - kao što obeća ocima našim - u prilog Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka."
Marija ostade s Elizabetom oko tri mjeseca; zatima se vrati svojoj kući.
Lk 1, 39 - 56
BLAGDAN UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Danas sveta Crkva slavi blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije Majke našeg Spasitelja Isusa Krista. Na blagdan Svih Svetih 1950. godine usredištu kršćanstva u Rimu progovorio je sam Isus Krist preko pape Pia XII, koji je svečano izjavio kako je od Boga objavljena istina, da je Blažena Djevica Marija nakon završetka svog zemaljskog života s dušom i tjelom uznesenana nebo. Najstarija crkvena predaja kaže da je Majka Božja poslje Isusova Uzašašća živjela na zemlji još dvadeset i pet godina i navršila sedamdeset i dvije godine života. Nako vrijema živjela je u Jeruzalemu, a ondaje sveti Ivan apostol odveo u Efez. Tako je Marija provodila dane svog zemaljskog života u molitvi i razmatranju o proživljenim otajstvima. Uz to je kao Majka Crkve savjetovala, tješila apostole i prvu kršćansku zajednicu, poticala ih na sutrajnost, strpljivost i odanost u vjeri u Krista koji ih čeka na nebu.
Tako je deset godna Majka Božja uz svetog Ivana proboravila u Efezu, a zatim se opet vratila u Jeruzalem, jer više nije mogla biti daleko od mjesta koja su joj bila sveta zbog uspomene na njezinog Božanskog Sina. Čim se Blažena Djevica Marija vratila u Jeruzalem obišla je sva sveta mjesta s dubokom vjerom i najvećom pobožnošću, dakle obišla je križne postaje svoga predragoga Sina.
Isus Krist nije uzeo svoju presvstu Majku Mariju odmah sa sobom na nebo, jer je htio da ona bude još neko vrijeme kršćanima na utjehu. Ali je u Mariji neprestano gorjela čežnja da se na nebu što prije združi sa svojim Sinom. Iz svega srca i duše željela je da što prije dođe na nebo. Gospodina je uslišao njezinu molitvi i poslao je anđela da joj navijeti čas blaženoga preminuća. Prije odlaska u nebo željela je vidjeti svoje apostole. Isus je ispunio tu želju svojoj dragoj majci. Tako su se kod njezinog smrtnog kreveta skupili svi apostoli, osim svetog Tome. One stigao tri dana kasnije, i zaželio je vidjeti Majku Božju barem mrtvu u grobu. Tada su otvorili grob, ali ne nađoše u grobu Marijina tijela, nego osjetiše miris Marijinih haljina, ičuli su anđeosko pjevanje, kako je Blažena Djevica Marija uznesena na nebo s dušom i tijelom. Marija je uskrišena odmah nakon smrti dušom i tijelom uznesena na nebo, da atmo od nebesnika, anđela i svetaca, kerubina i serafina, patriajarha i proroka, pa i od samog Presvetog Trojstva primi hvalu i slavu za svoj bogobojazni život na zemlji. Marija je dušom i tijelom uznesena na nebo, jer je Majka Božja, a to je njezina najveća odlika. Marija je uznesena na nebo, jer je bezgriješna djevičanska Majka. Marija je uznesena na nebo da primi plaću i krunu svog života. Najprije je nebo sišlo u njezinu utrobu za nas i naše spasenje. A onda je Ona uzašla na nebo opet za nas i naše spasenje. Isus je svoju dragu majku uskrisio i poveo je k sebi u nebo. Tako Sin Sožji svojoj Majci daje prijestolje neba, jer mu je njegova Majka tako spremno dala prijestolje svojega srca. Presvsto Trojstvo je uistinu božanski nagradilo njezinu vjernost i odanost za vrijeme njezinog zemaljskog života. A sasvim je i dolikovalo da tijelo Bezgrešne Djevice Marije Majke Božje, koja nije okaljala ni jednu sijenku grijeha, na zahvati zakon raspadanja. Bog je Mariju pozvao u svoja nebesa i tako joj je uzvratio ljubav za ljubav. i tako je Sin Božji Isus Krist isplatio dug svojoj predragoj Majci Mariji. Marijinim uznesenjem na nebo i čovječanstvo je isplatilo svoj dug nebesima. Sin je Božji bio na zemlji i postao je posrednikom po kojem smo Bogu dali dužnu zadovoljštinu. A Marija je zauzvrat otišla u Božja nebesa i postala posrednica po kojoj Bog daje milost ljudima. Tako se Marijinim uznesenjem povezalo nebo i zemlja, nastao je međusobni život, prostrujale su milosti i molitve. Stvorena je jedinstvena zajednica, jedno općinstvo svih po kristu posvećenih, onih na nebu, nas na zamlji i onih u čistilištu.
Prva stoljeća uopće ne svtkuju dan Marijine smrti ili rođenadan za nebo, kako je bio običaj kod apostola i mučenika, nego se odmah u početku svetkuje Marijino Uznesenje u nebo. A to je jedan od nebitnih dokaza da je prva Crkva živjela u uvjerenju, da je Marija nakon smrti bila uskrišena, te dušom i tijelom bila uzeta na nebo. Vjerni Božji narod koji je razasut počitavoj kugli zemaljskoj uvijek je vjerovao da je Marija neokaljana Djevica i Majka Sina Božjega umrla od žarkog čeznuća za svojim Sinom. Svi pravi kršćani su uvijek vjerovali, da njezin Božanski Sin nije mogao dozvoliti, da u zemlji istrune ono tijelo od kojeg je On primio ljudku narav. Sav kršćanski katolički narod je neprestano živio u uvjerenju da je Blaženu Djevicu Mariju njezin Sin Isus Krist brzo iza smrti uskrisio i s dušom i s tijelom uzeo na nebo. Ona koja je u duši i tijelu čista, neokaljana, bezgriješna, Bog nije moga o dopustiti da na kraju njezion tijelo postane hrana crvima. U krilo Djevice Marije utjelovio se sam Bog, koji je od njezine prečiste krvi uzeo ljudsku narav, dakle čovječje tijelo. Kao što tijelo Isusovo nije istrulo u grobu, tako je dolikovalo da ni Marijino tijelo ne istrune u grobu. Kako da kuša smrt i trulost Ona po kojoj je svima došao život i radost. Marija je živa pokaznica i njasvetije Svetohranište Sina Božjega, zato Ona nije smjela i nije mogla istrunuti u zemlji.
U Južnoj Africi je djelovao jedan revni misionar Petar Desang, Flamanac rodom iz Belgije. Tu ga jednom pozovu u bolnicu k jednom bolesniku, koji je govorio flamanski. Izneneađen misionar pohiti k bolesniku da mu podijeli svete sakramente umirućih. Ali bolesnik neće ni da govori o vjerskim stvarima već neprestano ponavlja bogohulne psovke. Misionar se trudio da bolesnika pripravi na ispovijed, ali uzalud. Tada mu počme govoriti o nebesima, o muci Isusovoj, o paklu, o pravdi i milosrđu Božjem, ali i to bijaše sve uzalud. Nesretnik je izjavio da želi umrijeti onako kako je živio. Misionar sav nemoćan tada opazi na bolesnikovim prsima svjetlu medaljicu Majke Božje, Blažene Djevice Marije pa reče bolesniku: "Prijatelju ja vas ne razumijem, na prsima nosite medaljicu Majkle Božje, a za sakramente nećet ni da čujete". Tada se bolesnik primiri i ispruži, te poče polako pričati. Bit će skoro 40 godina otkako sam u Hallu u Belgiji izvukao iz vode nekog dječaka koji se davio. Njegova mi je majka tada u znak zahvalnosti silom naturila ovaj lančić i medaljicu što ga je skinula sa spašenog sinčića. Uzeo sam to za uspomenu s obećanjem da ću svaki dan moliti po jednu "Zdravo Mariju". I to sam obećanje održao sve do sada.
Misionar je tada briznuo u plač i zagrlio bolesnika. Sav uzbuđen od ganuća reče bolesniku: "O moj Spasitelju"! Taj sam dječak ja, što ste ga vi izvukli iz vode. Kao električna struja prostruji milost Božja udovima bolesnika. Tada se više nije mogao opirati. Zamoli misionara da mu pomogne, te da se dobro ispovijedi zacijeli svoj život. Misionar Petar Desang podijeli mu sa veseljem sakramente umirućih te je bolesnik brzo nakon ispovijedi i Pričesti smiren držeći u rukama blagoslovljenu medaljicu Blažene Djevice Marije, još jednom zaufano i žarko molio "Zdravo Marijo", a misionar nad umirućim nastavio je moliti "Hvala Ti i čast Bezgrešna Majko Marijo! Tvoja mi je medaljica jednom spasila život, a sada je ona opet istrgla dušu ovog bijednika iz đavolskih panđa". Naša nebeska Majka Blažena Djevica Marija brine se za svu svoju djecu, a posebno se brine i zauzima za one koji su se pokolebali u svojoj vjeri, u zvanju i krepostima. A najviše se zauzima za umiruće, koji stoje na rubu vječne propasti. Molimo svaki dan Blaženu Djevicu Mariju i samo ćemo tako osigurati sebi njezinu pomoć i zaštitu i u živote ovdje na zemlji i na času smrti naše Amen!
iz knjige: GOSPODNJE I SVETAČKE PROPOVIJEDI, fra Andrija
Živković,UPT, Đakovo 2000.
* Uvodna riječ
Uvodna riječ i poruka posjetiteljima ...
* Foto galerija
Fotografije s naših usreta, duhovnih obnova .....
* Pjesme
Zavirite u našu zbirku svetih i prigodnih blagdanskih pjesama ...
* Multimedija
Pohranite na svoj PC neke od održanih misa i susreta /mp3 i AVI format/...
* Kršćanski linkovi
Potražite ovdje zanimljive stranice vezane za krščanstvo i sl..
ARHIVA Knjiga, fra Ivo Sv.Petar i Pavao Srce Isusovo, 23.06.06. Tijelovo, 15.06.06. Sv.Trojstvo, 11.06.06. Duhovi, 04.06.06.
UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Otk 11, 19a; 12, 1 - 6a. 10ab: Ps 46; 1 Kor 15, 20 - 27a
Lk 1, 39 -36
Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći!
U one dane Marija se žurno zaputi u planinski kraj prema jednom gradu Judinu. Uđe u kuću Zaharijinu i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta ču Marijin pozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi, i Elizabeta se napuni Duhom Svetim. Zatim klikne jakim glasom: " Najblagoslovljenija si ti među ženama! I blagoslovljen plod utrobe tvoje! Odakle onda meni to da majka Gospodina moga dolazi k meni? Jer čim pozdrav tvoj dođe do mojih ušiju, od veselja mi dijete zaigra u utrobi. Blago onoj koja povjerova da će ispuniti što joj je rečeno od Gospodina."
Hvalospjev Marijin
Marija reče:
"Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome; jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju. Gle! Os sad će me "blaženom zvati" svi naraštaji, jer mi velike stvari učini Silni, čije je ime sveto, i čije se milosrđe proteže od koljena do koljena nad onima koji ga štuju. Junačko djelo izvede mišicom svojom: rasprši one koji su oholi u misli srca svoga; zbaci s prstolja vladare, a uzvisi neznatne; gladne zasiti dobrima, a bogataše otpusti praznih ruku; priskoči u pomoć Izraelu, sluzi svome, sjećajući se milosrđa - kao što obeća ocima našim - u prilog Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka."
Marija ostade s Elizabetom oko tri mjeseca; zatima se vrati svojoj kući.
Lk 1, 39 - 56
BLAGDAN UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Danas sveta Crkva slavi blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije Majke našeg Spasitelja Isusa Krista. Na blagdan Svih Svetih 1950. godine usredištu kršćanstva u Rimu progovorio je sam Isus Krist preko pape Pia XII, koji je svečano izjavio kako je od Boga objavljena istina, da je Blažena Djevica Marija nakon završetka svog zemaljskog života s dušom i tjelom uznesenana nebo. Najstarija crkvena predaja kaže da je Majka Božja poslje Isusova Uzašašća živjela na zemlji još dvadeset i pet godina i navršila sedamdeset i dvije godine života. Nako vrijema živjela je u Jeruzalemu, a ondaje sveti Ivan apostol odveo u Efez. Tako je Marija provodila dane svog zemaljskog života u molitvi i razmatranju o proživljenim otajstvima. Uz to je kao Majka Crkve savjetovala, tješila apostole i prvu kršćansku zajednicu, poticala ih na sutrajnost, strpljivost i odanost u vjeri u Krista koji ih čeka na nebu.
Tako je deset godna Majka Božja uz svetog Ivana proboravila u Efezu, a zatim se opet vratila u Jeruzalem, jer više nije mogla biti daleko od mjesta koja su joj bila sveta zbog uspomene na njezinog Božanskog Sina. Čim se Blažena Djevica Marija vratila u Jeruzalem obišla je sva sveta mjesta s dubokom vjerom i najvećom pobožnošću, dakle obišla je križne postaje svoga predragoga Sina.
Isus Krist nije uzeo svoju presvstu Majku Mariju odmah sa sobom na nebo, jer je htio da ona bude još neko vrijeme kršćanima na utjehu. Ali je u Mariji neprestano gorjela čežnja da se na nebu što prije združi sa svojim Sinom. Iz svega srca i duše željela je da što prije dođe na nebo. Gospodina je uslišao njezinu molitvi i poslao je anđela da joj navijeti čas blaženoga preminuća. Prije odlaska u nebo željela je vidjeti svoje apostole. Isus je ispunio tu želju svojoj dragoj majci. Tako su se kod njezinog smrtnog kreveta skupili svi apostoli, osim svetog Tome. One stigao tri dana kasnije, i zaželio je vidjeti Majku Božju barem mrtvu u grobu. Tada su otvorili grob, ali ne nađoše u grobu Marijina tijela, nego osjetiše miris Marijinih haljina, ičuli su anđeosko pjevanje, kako je Blažena Djevica Marija uznesena na nebo s dušom i tijelom. Marija je uskrišena odmah nakon smrti dušom i tijelom uznesena na nebo, da atmo od nebesnika, anđela i svetaca, kerubina i serafina, patriajarha i proroka, pa i od samog Presvetog Trojstva primi hvalu i slavu za svoj bogobojazni život na zemlji. Marija je dušom i tijelom uznesena na nebo, jer je Majka Božja, a to je njezina najveća odlika. Marija je uznesena na nebo, jer je bezgriješna djevičanska Majka. Marija je uznesena na nebo da primi plaću i krunu svog života. Najprije je nebo sišlo u njezinu utrobu za nas i naše spasenje. A onda je Ona uzašla na nebo opet za nas i naše spasenje. Isus je svoju dragu majku uskrisio i poveo je k sebi u nebo. Tako Sin Sožji svojoj Majci daje prijestolje neba, jer mu je njegova Majka tako spremno dala prijestolje svojega srca. Presvsto Trojstvo je uistinu božanski nagradilo njezinu vjernost i odanost za vrijeme njezinog zemaljskog života. A sasvim je i dolikovalo da tijelo Bezgrešne Djevice Marije Majke Božje, koja nije okaljala ni jednu sijenku grijeha, na zahvati zakon raspadanja. Bog je Mariju pozvao u svoja nebesa i tako joj je uzvratio ljubav za ljubav. i tako je Sin Božji Isus Krist isplatio dug svojoj predragoj Majci Mariji. Marijinim uznesenjem na nebo i čovječanstvo je isplatilo svoj dug nebesima. Sin je Božji bio na zemlji i postao je posrednikom po kojem smo Bogu dali dužnu zadovoljštinu. A Marija je zauzvrat otišla u Božja nebesa i postala posrednica po kojoj Bog daje milost ljudima. Tako se Marijinim uznesenjem povezalo nebo i zemlja, nastao je međusobni život, prostrujale su milosti i molitve. Stvorena je jedinstvena zajednica, jedno općinstvo svih po kristu posvećenih, onih na nebu, nas na zamlji i onih u čistilištu.
Prva stoljeća uopće ne svtkuju dan Marijine smrti ili rođenadan za nebo, kako je bio običaj kod apostola i mučenika, nego se odmah u početku svetkuje Marijino Uznesenje u nebo. A to je jedan od nebitnih dokaza da je prva Crkva živjela u uvjerenju, da je Marija nakon smrti bila uskrišena, te dušom i tijelom bila uzeta na nebo. Vjerni Božji narod koji je razasut počitavoj kugli zemaljskoj uvijek je vjerovao da je Marija neokaljana Djevica i Majka Sina Božjega umrla od žarkog čeznuća za svojim Sinom. Svi pravi kršćani su uvijek vjerovali, da njezin Božanski Sin nije mogao dozvoliti, da u zemlji istrune ono tijelo od kojeg je On primio ljudku narav. Sav kršćanski katolički narod je neprestano živio u uvjerenju da je Blaženu Djevicu Mariju njezin Sin Isus Krist brzo iza smrti uskrisio i s dušom i s tijelom uzeo na nebo. Ona koja je u duši i tijelu čista, neokaljana, bezgriješna, Bog nije moga o dopustiti da na kraju njezion tijelo postane hrana crvima. U krilo Djevice Marije utjelovio se sam Bog, koji je od njezine prečiste krvi uzeo ljudsku narav, dakle čovječje tijelo. Kao što tijelo Isusovo nije istrulo u grobu, tako je dolikovalo da ni Marijino tijelo ne istrune u grobu. Kako da kuša smrt i trulost Ona po kojoj je svima došao život i radost. Marija je živa pokaznica i njasvetije Svetohranište Sina Božjega, zato Ona nije smjela i nije mogla istrunuti u zemlji.
U Južnoj Africi je djelovao jedan revni misionar Petar Desang, Flamanac rodom iz Belgije. Tu ga jednom pozovu u bolnicu k jednom bolesniku, koji je govorio flamanski. Izneneađen misionar pohiti k bolesniku da mu podijeli svete sakramente umirućih. Ali bolesnik neće ni da govori o vjerskim stvarima već neprestano ponavlja bogohulne psovke. Misionar se trudio da bolesnika pripravi na ispovijed, ali uzalud. Tada mu počme govoriti o nebesima, o muci Isusovoj, o paklu, o pravdi i milosrđu Božjem, ali i to bijaše sve uzalud. Nesretnik je izjavio da želi umrijeti onako kako je živio. Misionar sav nemoćan tada opazi na bolesnikovim prsima svjetlu medaljicu Majke Božje, Blažene Djevice Marije pa reče bolesniku: "Prijatelju ja vas ne razumijem, na prsima nosite medaljicu Majkle Božje, a za sakramente nećet ni da čujete". Tada se bolesnik primiri i ispruži, te poče polako pričati. Bit će skoro 40 godina otkako sam u Hallu u Belgiji izvukao iz vode nekog dječaka koji se davio. Njegova mi je majka tada u znak zahvalnosti silom naturila ovaj lančić i medaljicu što ga je skinula sa spašenog sinčića. Uzeo sam to za uspomenu s obećanjem da ću svaki dan moliti po jednu "Zdravo Mariju". I to sam obećanje održao sve do sada.
Misionar je tada briznuo u plač i zagrlio bolesnika. Sav uzbuđen od ganuća reče bolesniku: "O moj Spasitelju"! Taj sam dječak ja, što ste ga vi izvukli iz vode. Kao električna struja prostruji milost Božja udovima bolesnika. Tada se više nije mogao opirati. Zamoli misionara da mu pomogne, te da se dobro ispovijedi zacijeli svoj život. Misionar Petar Desang podijeli mu sa veseljem sakramente umirućih te je bolesnik brzo nakon ispovijedi i Pričesti smiren držeći u rukama blagoslovljenu medaljicu Blažene Djevice Marije, još jednom zaufano i žarko molio "Zdravo Marijo", a misionar nad umirućim nastavio je moliti "Hvala Ti i čast Bezgrešna Majko Marijo! Tvoja mi je medaljica jednom spasila život, a sada je ona opet istrgla dušu ovog bijednika iz đavolskih panđa". Naša nebeska Majka Blažena Djevica Marija brine se za svu svoju djecu, a posebno se brine i zauzima za one koji su se pokolebali u svojoj vjeri, u zvanju i krepostima. A najviše se zauzima za umiruće, koji stoje na rubu vječne propasti. Molimo svaki dan Blaženu Djevicu Mariju i samo ćemo tako osigurati sebi njezinu pomoć i zaštitu i u živote ovdje na zemlji i na času smrti naše Amen!
iz knjige: GOSPODNJE I SVETAČKE PROPOVIJEDI, fra Andrija
Živković,UPT, Đakovo 2000.
* Uvodna riječ
Uvodna riječ i poruka posjetiteljima ...
* Foto galerija
Fotografije s naših usreta, duhovnih obnova .....
* Pjesme
Zavirite u našu zbirku svetih i prigodnih blagdanskih pjesama ...
* Multimedija
Pohranite na svoj PC neke od održanih misa i susreta /mp3 i AVI format/...
* Kršćanski linkovi
Potražite ovdje zanimljive stranice vezane za krščanstvo i sl..
ARHIVA Knjiga, fra Ivo Sv.Petar i Pavao Srce Isusovo, 23.06.06. Tijelovo, 15.06.06. Sv.Trojstvo, 11.06.06. Duhovi, 04.06.06.
UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Otk 11, 19a; 12, 1 - 6a. 10ab: Ps 46; 1 Kor 15, 20 - 27a
Lk 1, 39 -36
Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći!
U one dane Marija se žurno zaputi u planinski kraj prema jednom gradu Judinu. Uđe u kuću Zaharijinu i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta ču Marijin pozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi, i Elizabeta se napuni Duhom Svetim. Zatim klikne jakim glasom: " Najblagoslovljenija si ti među ženama! I blagoslovljen plod utrobe tvoje! Odakle onda meni to da majka Gospodina moga dolazi k meni? Jer čim pozdrav tvoj dođe do mojih ušiju, od veselja mi dijete zaigra u utrobi. Blago onoj koja povjerova da će ispuniti što joj je rečeno od Gospodina."
Hvalospjev Marijin
Marija reče:
"Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome; jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju. Gle! Os sad će me "blaženom zvati" svi naraštaji, jer mi velike stvari učini Silni, čije je ime sveto, i čije se milosrđe proteže od koljena do koljena nad onima koji ga štuju. Junačko djelo izvede mišicom svojom: rasprši one koji su oholi u misli srca svoga; zbaci s prstolja vladare, a uzvisi neznatne; gladne zasiti dobrima, a bogataše otpusti praznih ruku; priskoči u pomoć Izraelu, sluzi svome, sjećajući se milosrđa - kao što obeća ocima našim - u prilog Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka."
Marija ostade s Elizabetom oko tri mjeseca; zatima se vrati svojoj kući.
Lk 1, 39 - 56
BLAGDAN UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Danas sveta Crkva slavi blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije Majke našeg Spasitelja Isusa Krista. Na blagdan Svih Svetih 1950. godine usredištu kršćanstva u Rimu progovorio je sam Isus Krist preko pape Pia XII, koji je svečano izjavio kako je od Boga objavljena istina, da je Blažena Djevica Marija nakon završetka svog zemaljskog života s dušom i tjelom uznesenana nebo. Najstarija crkvena predaja kaže da je Majka Božja poslje Isusova Uzašašća živjela na zemlji još dvadeset i pet godina i navršila sedamdeset i dvije godine života. Nako vrijema živjela je u Jeruzalemu, a ondaje sveti Ivan apostol odveo u Efez. Tako je Marija provodila dane svog zemaljskog života u molitvi i razmatranju o proživljenim otajstvima. Uz to je kao Majka Crkve savjetovala, tješila apostole i prvu kršćansku zajednicu, poticala ih na sutrajnost, strpljivost i odanost u vjeri u Krista koji ih čeka na nebu.
Tako je deset godna Majka Božja uz svetog Ivana proboravila u Efezu, a zatim se opet vratila u Jeruzalem, jer više nije mogla biti daleko od mjesta koja su joj bila sveta zbog uspomene na njezinog Božanskog Sina. Čim se Blažena Djevica Marija vratila u Jeruzalem obišla je sva sveta mjesta s dubokom vjerom i najvećom pobožnošću, dakle obišla je križne postaje svoga predragoga Sina.
Isus Krist nije uzeo svoju presvstu Majku Mariju odmah sa sobom na nebo, jer je htio da ona bude još neko vrijeme kršćanima na utjehu. Ali je u Mariji neprestano gorjela čežnja da se na nebu što prije združi sa svojim Sinom. Iz svega srca i duše željela je da što prije dođe na nebo. Gospodina je uslišao njezinu molitvi i poslao je anđela da joj navijeti čas blaženoga preminuća. Prije odlaska u nebo željela je vidjeti svoje apostole. Isus je ispunio tu želju svojoj dragoj majci. Tako su se kod njezinog smrtnog kreveta skupili svi apostoli, osim svetog Tome. One stigao tri dana kasnije, i zaželio je vidjeti Majku Božju barem mrtvu u grobu. Tada su otvorili grob, ali ne nađoše u grobu Marijina tijela, nego osjetiše miris Marijinih haljina, ičuli su anđeosko pjevanje, kako je Blažena Djevica Marija uznesena na nebo s dušom i tijelom. Marija je uskrišena odmah nakon smrti dušom i tijelom uznesena na nebo, da atmo od nebesnika, anđela i svetaca, kerubina i serafina, patriajarha i proroka, pa i od samog Presvetog Trojstva primi hvalu i slavu za svoj bogobojazni život na zemlji. Marija je dušom i tijelom uznesena na nebo, jer je Majka Božja, a to je njezina najveća odlika. Marija je uznesena na nebo, jer je bezgriješna djevičanska Majka. Marija je uznesena na nebo da primi plaću i krunu svog života. Najprije je nebo sišlo u njezinu utrobu za nas i naše spasenje. A onda je Ona uzašla na nebo opet za nas i naše spasenje. Isus je svoju dragu majku uskrisio i poveo je k sebi u nebo. Tako Sin Sožji svojoj Majci daje prijestolje neba, jer mu je njegova Majka tako spremno dala prijestolje svojega srca. Presvsto Trojstvo je uistinu božanski nagradilo njezinu vjernost i odanost za vrijeme njezinog zemaljskog života. A sasvim je i dolikovalo da tijelo Bezgrešne Djevice Marije Majke Božje, koja nije okaljala ni jednu sijenku grijeha, na zahvati zakon raspadanja. Bog je Mariju pozvao u svoja nebesa i tako joj je uzvratio ljubav za ljubav. i tako je Sin Božji Isus Krist isplatio dug svojoj predragoj Majci Mariji. Marijinim uznesenjem na nebo i čovječanstvo je isplatilo svoj dug nebesima. Sin je Božji bio na zemlji i postao je posrednikom po kojem smo Bogu dali dužnu zadovoljštinu. A Marija je zauzvrat otišla u Božja nebesa i postala posrednica po kojoj Bog daje milost ljudima. Tako se Marijinim uznesenjem povezalo nebo i zemlja, nastao je međusobni život, prostrujale su milosti i molitve. Stvorena je jedinstvena zajednica, jedno općinstvo svih po kristu posvećenih, onih na nebu, nas na zamlji i onih u čistilištu.
Prva stoljeća uopće ne svtkuju dan Marijine smrti ili rođenadan za nebo, kako je bio običaj kod apostola i mučenika, nego se odmah u početku svetkuje Marijino Uznesenje u nebo. A to je jedan od nebitnih dokaza da je prva Crkva živjela u uvjerenju, da je Marija nakon smrti bila uskrišena, te dušom i tijelom bila uzeta na nebo. Vjerni Božji narod koji je razasut počitavoj kugli zemaljskoj uvijek je vjerovao da je Marija neokaljana Djevica i Majka Sina Božjega umrla od žarkog čeznuća za svojim Sinom. Svi pravi kršćani su uvijek vjerovali, da njezin Božanski Sin nije mogao dozvoliti, da u zemlji istrune ono tijelo od kojeg je On primio ljudku narav. Sav kršćanski katolički narod je neprestano živio u uvjerenju da je Blaženu Djevicu Mariju njezin Sin Isus Krist brzo iza smrti uskrisio i s dušom i s tijelom uzeo na nebo. Ona koja je u duši i tijelu čista, neokaljana, bezgriješna, Bog nije moga o dopustiti da na kraju njezion tijelo postane hrana crvima. U krilo Djevice Marije utjelovio se sam Bog, koji je od njezine prečiste krvi uzeo ljudsku narav, dakle čovječje tijelo. Kao što tijelo Isusovo nije istrulo u grobu, tako je dolikovalo da ni Marijino tijelo ne istrune u grobu. Kako da kuša smrt i trulost Ona po kojoj je svima došao život i radost. Marija je živa pokaznica i njasvetije Svetohranište Sina Božjega, zato Ona nije smjela i nije mogla istrunuti u zemlji.
U Južnoj Africi je djelovao jedan revni misionar Petar Desang, Flamanac rodom iz Belgije. Tu ga jednom pozovu u bolnicu k jednom bolesniku, koji je govorio flamanski. Izneneađen misionar pohiti k bolesniku da mu podijeli svete sakramente umirućih. Ali bolesnik neće ni da govori o vjerskim stvarima već neprestano ponavlja bogohulne psovke. Misionar se trudio da bolesnika pripravi na ispovijed, ali uzalud. Tada mu počme govoriti o nebesima, o muci Isusovoj, o paklu, o pravdi i milosrđu Božjem, ali i to bijaše sve uzalud. Nesretnik je izjavio da želi umrijeti onako kako je živio. Misionar sav nemoćan tada opazi na bolesnikovim prsima svjetlu medaljicu Majke Božje, Blažene Djevice Marije pa reče bolesniku: "Prijatelju ja vas ne razumijem, na prsima nosite medaljicu Majkle Božje, a za sakramente nećet ni da čujete". Tada se bolesnik primiri i ispruži, te poče polako pričati. Bit će skoro 40 godina otkako sam u Hallu u Belgiji izvukao iz vode nekog dječaka koji se davio. Njegova mi je majka tada u znak zahvalnosti silom naturila ovaj lančić i medaljicu što ga je skinula sa spašenog sinčića. Uzeo sam to za uspomenu s obećanjem da ću svaki dan moliti po jednu "Zdravo Mariju". I to sam obećanje održao sve do sada.
Misionar je tada briznuo u plač i zagrlio bolesnika. Sav uzbuđen od ganuća reče bolesniku: "O moj Spasitelju"! Taj sam dječak ja, što ste ga vi izvukli iz vode. Kao električna struja prostruji milost Božja udovima bolesnika. Tada se više nije mogao opirati. Zamoli misionara da mu pomogne, te da se dobro ispovijedi zacijeli svoj život. Misionar Petar Desang podijeli mu sa veseljem sakramente umirućih te je bolesnik brzo nakon ispovijedi i Pričesti smiren držeći u rukama blagoslovljenu medaljicu Blažene Djevice Marije, još jednom zaufano i žarko molio "Zdravo Marijo", a misionar nad umirućim nastavio je moliti "Hvala Ti i čast Bezgrešna Majko Marijo! Tvoja mi je medaljica jednom spasila život, a sada je ona opet istrgla dušu ovog bijednika iz đavolskih panđa". Naša nebeska Majka Blažena Djevica Marija brine se za svu svoju djecu, a posebno se brine i zauzima za one koji su se pokolebali u svojoj vjeri, u zvanju i krepostima. A najviše se zauzima za umiruće, koji stoje na rubu vječne propasti. Molimo svaki dan Blaženu Djevicu Mariju i samo ćemo tako osigurati sebi njezinu pomoć i zaštitu i u živote ovdje na zemlji i na času smrti naše Amen!
iz knjige: GOSPODNJE I SVETAČKE PROPOVIJEDI, fra Andrija
Živković,UPT, Đakovo 2000.
* Uvodna riječ
Uvodna riječ i poruka posjetiteljima ...
* Foto galerija
Fotografije s naših usreta, duhovnih obnova .....
* Pjesme
Zavirite u našu zbirku svetih i prigodnih blagdanskih pjesama ...
* Multimedija
Pohranite na svoj PC neke od održanih misa i susreta /mp3 i AVI format/...
* Kršćanski linkovi
Potražite ovdje zanimljive stranice vezane za krščanstvo i sl..
ARHIVA Knjiga, fra Ivo Sv.Petar i Pavao Srce Isusovo, 23.06.06. Tijelovo, 15.06.06. Sv.Trojstvo, 11.06.06. Duhovi, 04.06.06.
U one dane Marija se žurno zaputi u planinski kraj prema jednom gradu Judinu. Uđe u kuću Zaharijinu i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta ču Marijin pozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi, i Elizabeta se napuni Duhom Svetim. Zatim klikne jakim glasom: " Najblagoslovljenija si ti među ženama! I blagoslovljen plod utrobe tvoje! Odakle onda meni to da majka Gospodina moga dolazi k meni? Jer čim pozdrav tvoj dođe do mojih ušiju, od veselja mi dijete zaigra u utrobi. Blago onoj koja povjerova da će ispuniti što joj je rečeno od Gospodina."
Hvalospjev Marijin
Marija reče:
"Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome; jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju. Gle! Os sad će me "blaženom zvati" svi naraštaji, jer mi velike stvari učini Silni, čije je ime sveto, i čije se milosrđe proteže od koljena do koljena nad onima koji ga štuju. Junačko djelo izvede mišicom svojom: rasprši one koji su oholi u misli srca svoga; zbaci s prstolja vladare, a uzvisi neznatne; gladne zasiti dobrima, a bogataše otpusti praznih ruku; priskoči u pomoć Izraelu, sluzi svome, sjećajući se milosrđa - kao što obeća ocima našim - u prilog Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka."
Marija ostade s Elizabetom oko tri mjeseca; zatima se vrati svojoj kući.
Lk 1, 39 - 56
BLAGDAN UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Danas sveta Crkva slavi blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije Majke našeg Spasitelja Isusa Krista. Na blagdan Svih Svetih 1950. godine usredištu kršćanstva u Rimu progovorio je sam Isus Krist preko pape Pia XII, koji je svečano izjavio kako je od Boga objavljena istina, da je Blažena Djevica Marija nakon završetka svog zemaljskog života s dušom i tjelom uznesenana nebo. Najstarija crkvena predaja kaže da je Majka Božja poslje Isusova Uzašašća živjela na zemlji još dvadeset i pet godina i navršila sedamdeset i dvije godine života. Nako vrijema živjela je u Jeruzalemu, a ondaje sveti Ivan apostol odveo u Efez. Tako je Marija provodila dane svog zemaljskog života u molitvi i razmatranju o proživljenim otajstvima. Uz to je kao Majka Crkve savjetovala, tješila apostole i prvu kršćansku zajednicu, poticala ih na sutrajnost, strpljivost i odanost u vjeri u Krista koji ih čeka na nebu.
Tako je deset godna Majka Božja uz svetog Ivana proboravila u Efezu, a zatim se opet vratila u Jeruzalem, jer više nije mogla biti daleko od mjesta koja su joj bila sveta zbog uspomene na njezinog Božanskog Sina. Čim se Blažena Djevica Marija vratila u Jeruzalem obišla je sva sveta mjesta s dubokom vjerom i najvećom pobožnošću, dakle obišla je križne postaje svoga predragoga Sina.
Isus Krist nije uzeo svoju presvstu Majku Mariju odmah sa sobom na nebo, jer je htio da ona bude još neko vrijeme kršćanima na utjehu. Ali je u Mariji neprestano gorjela čežnja da se na nebu što prije združi sa svojim Sinom. Iz svega srca i duše željela je da što prije dođe na nebo. Gospodina je uslišao njezinu molitvi i poslao je anđela da joj navijeti čas blaženoga preminuća. Prije odlaska u nebo željela je vidjeti svoje apostole. Isus je ispunio tu želju svojoj dragoj majci. Tako su se kod njezinog smrtnog kreveta skupili svi apostoli, osim svetog Tome. One stigao tri dana kasnije, i zaželio je vidjeti Majku Božju barem mrtvu u grobu. Tada su otvorili grob, ali ne nađoše u grobu Marijina tijela, nego osjetiše miris Marijinih haljina, ičuli su anđeosko pjevanje, kako je Blažena Djevica Marija uznesena na nebo s dušom i tijelom. Marija je uskrišena odmah nakon smrti dušom i tijelom uznesena na nebo, da atmo od nebesnika, anđela i svetaca, kerubina i serafina, patriajarha i proroka, pa i od samog Presvetog Trojstva primi hvalu i slavu za svoj bogobojazni život na zemlji. Marija je dušom i tijelom uznesena na nebo, jer je Majka Božja, a to je njezina najveća odlika. Marija je uznesena na nebo, jer je bezgriješna djevičanska Majka. Marija je uznesena na nebo da primi plaću i krunu svog života. Najprije je nebo sišlo u njezinu utrobu za nas i naše spasenje. A onda je Ona uzašla na nebo opet za nas i naše spasenje. Isus je svoju dragu majku uskrisio i poveo je k sebi u nebo. Tako Sin Sožji svojoj Majci daje prijestolje neba, jer mu je njegova Majka tako spremno dala prijestolje svojega srca. Presvsto Trojstvo je uistinu božanski nagradilo njezinu vjernost i odanost za vrijeme njezinog zemaljskog života. A sasvim je i dolikovalo da tijelo Bezgrešne Djevice Marije Majke Božje, koja nije okaljala ni jednu sijenku grijeha, na zahvati zakon raspadanja. Bog je Mariju pozvao u svoja nebesa i tako joj je uzvratio ljubav za ljubav. i tako je Sin Božji Isus Krist isplatio dug svojoj predragoj Majci Mariji. Marijinim uznesenjem na nebo i čovječanstvo je isplatilo svoj dug nebesima. Sin je Božji bio na zemlji i postao je posrednikom po kojem smo Bogu dali dužnu zadovoljštinu. A Marija je zauzvrat otišla u Božja nebesa i postala posrednica po kojoj Bog daje milost ljudima. Tako se Marijinim uznesenjem povezalo nebo i zemlja, nastao je međusobni život, prostrujale su milosti i molitve. Stvorena je jedinstvena zajednica, jedno općinstvo svih po kristu posvećenih, onih na nebu, nas na zamlji i onih u čistilištu.
Prva stoljeća uopće ne svtkuju dan Marijine smrti ili rođenadan za nebo, kako je bio običaj kod apostola i mučenika, nego se odmah u početku svetkuje Marijino Uznesenje u nebo. A to je jedan od nebitnih dokaza da je prva Crkva živjela u uvjerenju, da je Marija nakon smrti bila uskrišena, te dušom i tijelom bila uzeta na nebo. Vjerni Božji narod koji je razasut počitavoj kugli zemaljskoj uvijek je vjerovao da je Marija neokaljana Djevica i Majka Sina Božjega umrla od žarkog čeznuća za svojim Sinom. Svi pravi kršćani su uvijek vjerovali, da njezin Božanski Sin nije mogao dozvoliti, da u zemlji istrune ono tijelo od kojeg je On primio ljudku narav. Sav kršćanski katolički narod je neprestano živio u uvjerenju da je Blaženu Djevicu Mariju njezin Sin Isus Krist brzo iza smrti uskrisio i s dušom i s tijelom uzeo na nebo. Ona koja je u duši i tijelu čista, neokaljana, bezgriješna, Bog nije moga o dopustiti da na kraju njezion tijelo postane hrana crvima. U krilo Djevice Marije utjelovio se sam Bog, koji je od njezine prečiste krvi uzeo ljudsku narav, dakle čovječje tijelo. Kao što tijelo Isusovo nije istrulo u grobu, tako je dolikovalo da ni Marijino tijelo ne istrune u grobu. Kako da kuša smrt i trulost Ona po kojoj je svima došao život i radost. Marija je živa pokaznica i njasvetije Svetohranište Sina Božjega, zato Ona nije smjela i nije mogla istrunuti u zemlji.
U Južnoj Africi je djelovao jedan revni misionar Petar Desang, Flamanac rodom iz Belgije. Tu ga jednom pozovu u bolnicu k jednom bolesniku, koji je govorio flamanski. Izneneađen misionar pohiti k bolesniku da mu podijeli svete sakramente umirućih. Ali bolesnik neće ni da govori o vjerskim stvarima već neprestano ponavlja bogohulne psovke. Misionar se trudio da bolesnika pripravi na ispovijed, ali uzalud. Tada mu počme govoriti o nebesima, o muci Isusovoj, o paklu, o pravdi i milosrđu Božjem, ali i to bijaše sve uzalud. Nesretnik je izjavio da želi umrijeti onako kako je živio. Misionar sav nemoćan tada opazi na bolesnikovim prsima svjetlu medaljicu Majke Božje, Blažene Djevice Marije pa reče bolesniku: "Prijatelju ja vas ne razumijem, na prsima nosite medaljicu Majkle Božje, a za sakramente nećet ni da čujete". Tada se bolesnik primiri i ispruži, te poče polako pričati. Bit će skoro 40 godina otkako sam u Hallu u Belgiji izvukao iz vode nekog dječaka koji se davio. Njegova mi je majka tada u znak zahvalnosti silom naturila ovaj lančić i medaljicu što ga je skinula sa spašenog sinčića. Uzeo sam to za uspomenu s obećanjem da ću svaki dan moliti po jednu "Zdravo Mariju". I to sam obećanje održao sve do sada.
Misionar je tada briznuo u plač i zagrlio bolesnika. Sav uzbuđen od ganuća reče bolesniku: "O moj Spasitelju"! Taj sam dječak ja, što ste ga vi izvukli iz vode. Kao električna struja prostruji milost Božja udovima bolesnika. Tada se više nije mogao opirati. Zamoli misionara da mu pomogne, te da se dobro ispovijedi zacijeli svoj život. Misionar Petar Desang podijeli mu sa veseljem sakramente umirućih te je bolesnik brzo nakon ispovijedi i Pričesti smiren držeći u rukama blagoslovljenu medaljicu Blažene Djevice Marije, još jednom zaufano i žarko molio "Zdravo Marijo", a misionar nad umirućim nastavio je moliti "Hvala Ti i čast Bezgrešna Majko Marijo! Tvoja mi je medaljica jednom spasila život, a sada je ona opet istrgla dušu ovog bijednika iz đavolskih panđa". Naša nebeska Majka Blažena Djevica Marija brine se za svu svoju djecu, a posebno se brine i zauzima za one koji su se pokolebali u svojoj vjeri, u zvanju i krepostima. A najviše se zauzima za umiruće, koji stoje na rubu vječne propasti. Molimo svaki dan Blaženu Djevicu Mariju i samo ćemo tako osigurati sebi njezinu pomoć i zaštitu i u živote ovdje na zemlji i na času smrti naše Amen!
iz knjige: GOSPODNJE I SVETAČKE PROPOVIJEDI, fra Andrija
Živković,UPT, Đakovo 2000.
Post je objavljen 23.08.2006. u 18:02 sati.