Marketing
Za nas zene satkane od maste...
Za Orfeliju 
Kad sam bila mladja, primjetila sam kako se ljudi kad postanu "odrasli", nekako promjene, postanu previse ozbiljni, ne prate vise novu muziku, izgube dodir s mladjim generacijama i ne kuze nove djireve...kao da ih je, pomalo "pregazilo vrijeme".
Uvijek sam se pitala, da li cu i ja postati takva, kad odrastem. Skuzila sam da to, u stvari ovisi o meni, tako da mislim da necu...nikad. Bas cu bit "hip" 80-togdisnja bakica ;)
Inace, jako me zanima kako generacije mladje od mene razmisljaju, sto ih zanima, cime se okupiraju, kako se provode i koliko su slicni i razliciti od moje generacije. Pogotovo me zanima kako se mladje djevojke snalaze u danasnjem svijetu..."girl power", jednakost spolova, dvostruka mjerila, predrasude.
Pitam se, da li je ova thinspiration, samo jos jedan nacin na koji danasnje djevojke dobrovoljno, (kako bih rekla na hrvatskom?) "are giving up their power"? Umjesto da razmisljaju kako promijeniti i poboljsati ovaj svijet u kojem zivimo, da budu jake i mocne i razvijaju se u buduce liderke, da kazu mi smo tu i slusajte sto imamo za reci, da budu ratnice, da se nametnu, da se izbore, da se njih pita, postuje slusa, da se na njih racuna...one izabiru da nestanu, pretvore se u sjene, da budu prozirne, nevidljive, da ne ostavljaju stope u pijesku, da ne doticu zemlju, da ih nema. Za koga?
Za sebe, za druge, za svoje majke, za svoje kceri?
Zasto?
Post je objavljen 21.08.2006. u 04:45 sati.