Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/cookiensvijet

Marketing

O seksu, ženskoj moći, bogovima i još koječega tu ima nadrobljenoga

Gle je, reći će ljudi, tek je rodila, a već o seksu razmišlja. A šta ja tu mogu kad je tako. Čitam i slušam na sve strane kak su se žene užasavale od same pomisli na seks još mjesecima poslije poroda. Kod mene to nije slučaj. Vašoj Cookie se nakon manje od dva tjedna, da prostite, prijebalo. A nije da mi porod nije bio traumatičan. Upravo suprotno. Bio je tolko traumatičan da razmišljam o tome da si dijagnosticiram PTSP i tražim penziju od države. Baš bi mi bilo dobro: visim državi na grbi i podižem natalitet u 'Rvata. Ma milina čista.
Nego, da se vratimo na temu. O seksu je ipak zabavnije raspravljat nego o državnim penzijama. Zahvaljujući mom novopronađenom libidu, g. Cook i ja smo se pohvatali već prvo veče kad sam došla iz bolnice. Bili bi se i prasnuli već onda, al se nismo usudili bez doktorskog blagoslova. Eto šta ti je ovo moderno doba. Nekad su ljudi tražili blagoslov svećenika, vrača, druida, zvijezda i bogtepitajkoga, a danas se čeka blagoslov ultrazvučne sonde.
I tak ja za tjedan dana na kontroli izvalim škakljivo pitanje. To vam je otprilike ovak izgledalo: teta doktorica rovari tom vražjom sondom po mojoj sirotoj izmučenoj utrobi, vrti li ga vrti, i melje nešto o reziduama i ušćima i sličnim meni nerazumljivim i potpuno nezanimljivim doktorskim mambo-jumbo stvarima, a ja čekam povoljan trenutak pa ispaljujem pitanje:

Sve je to lijepo, nego, deder recite vi meni, a kad ću se ja smjet opet seksat?
Ovo mi je priskrbilo blijedi pogled. Ali ne makar kakav blijedi pogled. The blijedi pogled. Pogled kao takav je već uspjeh - kad u tim šugavim bolnicama postigneš da te doktor actually pogleda u oči, a ne u… dio tijela za koji je zadužen. Ali kakav je ovo blijedi pogled bio, majko draga. Na listi najbljeđih blijedih pogleda svih vremena, definitivno bi se našao među top five. Odma poslije Staljinovog pogleda kad su mu rekli da mu je Adolf napao Sovjetski savez. Ili pogleda koji se ukazao na licu Janet Jackson kad joj je onomad sisa ispala na Superbowlu. (Znam da svi misle kak je to namjerno napravila, al to jednostavno nije istina. Ne bi ona nikad.)
I veli meni teta doktorica:
Pa, ak je vama do toga, možete odmah… Al pripremite se na to da…
Nego šta nego da mi je, a šta misliš, zašto te to pitam, jadna ne bila, zato što mi nije? Ili morbit iz razloga obrazovno-informativno karaktera?
Tu prestajem slušat. Ona će meni kak da se pripremim. Pa valjda znam i sama kak se priprema za seks. Uostalom, šta ona misli, kak smo dijete napravili?!
Mda, i tako smo dobili blagoslov. Ako ste se sad pak nadali prljavim detaljima o tome što se zbilo nakon blagoslova, nema. Šipak. Ovo ipak nije blog pornografske tematike i svoju perverznu znatiželju ćete morat negdje drugdje zadovoljavat. Ovo je, naime, bio uvod u filozofsko-kontemplativni dio posta.
Već duže vrijeme, od puberteta valjda, razbijam svoju kvrgavu i ne osobito pametnu glavu slijedećim pitanjem: zašto bi seks bio grijeh? Sa stanovišta religije, mislim. Vjernik nisam, pa se u te svirke ne razumijem baš, al meni se čini da, primjerice, katolička crkva to doživljava otprilike ovako: seksat se smiješ samo ak si u braku, isključivo u svrhu prokreacije, u misionarskom položaju, s ugašenim svjetlom, raspelom na zidu i pritom molit krunicu po mogućnosti. I molit boga da ti oprosti što činiš takve gadosti. I nedajbože slučajno uživat. Fuj to.
U druge religije se razumijem još manje, al imam dojam da sve prodaju istu priču uz, ajde, manje varijacije. Što bi reko moj prijatelj Đole, princip je isti, sve su ostalo nijanse.
Da me se ne bi krivo shvatilo, nije da me briga što oni misle, ali me strašno interesira zašto je tome tako. Čisto sa sociološko-znanstvenog stanovišta, razumijete. I nakon višegodišnjeg mozganja i razbijanja kvrgave glave, mislim da sam napokon došla do odgovora.
Prosvjetljenja.
Ko mladi Siddartha kad je jednom prilikom sjedio pod drvetom pa mu se jabuka strmopizdila na glavu. Ne, čekaj, to je bio Newton. Nevermind. Uglavnom, odgovor.
Žena ima moć. Posebnu vrstu moći nad muškim rodom. Samantha iz Seksa i grada je to lijepo sumirala kad je rekla: „Kad bi mi žene stalno pušile muškarcima, vladale bi svijetom.“ Religijom, s druge strane, vladaju muškarci. Žene drže na distanci. Kao, volimo mi vas, vi ste nama super i sve to, al u svećenike vam ne damo. I dajte se deder malo pokrite da nas ne mamite na grešne misli. Čekaj malo, vi ste ti koji imate grešne misli, a onda smo vam mi krive. Jel se još nekome čini da tu nešto nije u redu? Jel žena kriva što su joj sise izrasle, il si ipak možda ti kriv što nisi u stanju prestat blejat u njih? Ha?
To je ko da se ja sad, recimo, šećem Ilicom i snimim super cipele u izlogu. Samo što trenutno baš nemam love pri ruci. Al zato imam ciglu. Pa je zafitiljim u izlog, zdipim si lijepo cipele i odmaglim. Ali me na prvom ćošku hapi murija. I kad me izvedu pred suca, ja kažem: Slušajte, gospon sudac, nisam ja kriva, oni su krivi što su tako lijepe cipele metnuli u izlog pa me namamili. A on kaže: Je, je, imaš pravo, sad ćemo mi njih u bajbukanu, a ne tebe. Pih.
I tako su oni odlučili ženama oduzet moć koju im daje njihova seksualnost. Učiniti je nečim prljavim, gadnim, grješnim, sramotnim. (Svaka sličnost sa Da Vincijevim kodom je posve slučajna.)
Što je zapravo debilno. Jer bit religije je bog, a ne njegovi ovozemaljski samoprozvani sluge i pravila koja oni izmišljaju. A ja sam ubijeđena da bi bog trebao biti žena. Ako ćemo pravo, mišljenja sam da se o bogu ne može razmišljati u kategorijama kao što su spolovi. Ali mi ljudi imamo tendenciju da si stvari koje su nam previše apstraktne pokušamo objasniti tako da im zalijepimo etikete iz nama poznatog svijeta. Zato nije nikakvo čudo što imamo potrebu bogu dodijelit spol. Ali nije li logičnije da bog bude žena nego muškarac? Nije li stvaranje života uvijek bila ženski posao (dobro, ako se izuzme stanovita vrsta žaba koja se može naći amazonskim prašumama)?
Tu sam vas čekala. E nije. Donijeti život na svijet je uvijek bio ženski posao, ali život stvaraju muškarac i žena zajednički. Jedno bez drugoga ne ide. Na stranu sad umjetne oplodnje, banke sperme i slična čudesa. Svi znate na što mislim.
Zato bi zapravo najlogičnije bilo da ih bude dvoje.
Bogova.
Ženski i muški.
Mogao bi bog biti i hermafrodit, al složit ćete se da je ovak nekako ljepše.


Post je objavljen 19.08.2006. u 10:17 sati.