Marketing
PRAVO NA SEBE
Gluma. Zašto ljudi najviše vole glumiti? Čemu svo to licemjerno odjeravanje i sva ta dodvoravanja drugim ljudima? Zašto bih se ja sva trebala slomiti da bih se svidjela nekome? E baš neću!
Možda sam jedna od rijetkih koje nije strah ostati vječito i zauvijek sam. Pišem ovo jer su mi se opet izdogađale različite situacije gdje je bila potrebna gluma da bi se ušlo u zatvoreni krug ljudi. A ja baš iz principa nisam htjela. Zašto bih ja morala glumiti? Neka glume drugi da bih ja prihvatila njih, neka sakriju svoje ružne dvolične i licemjerne face kojima se samo cerekaju i pretvaraju da su ono šta nisu. Kao prvo ja uopće ne želim biti okružena takvim prevarantima! Rađe bih cijeli život provela sama i u svojem svijetu nego se trgala oko toga da me netko prihvati. mislim, u čemu je problem? Ili ti se sviđam ili ne. Tko voli nek izvolikaže dobra stara poslovica- samo problem je šta ljudi nisu dovoljno hrabri da bi je se držali. S bilo bi dobro da budemo ono što jesmo i ne prepuštamo svoje intelektualno-duhovne sposobnosti u ruke prevaranata. Čemu takvo smeće u našim životima?
Imala sam more prijatelja i prijateljica. Barem je ta slika tako izgledala. Onda sam ( ima tome već nekih 7 godina) srezala svve to u korjenu. Ono što imam sada čini me najsretnijom osobom na cijelome svijetu ( barem se tako osjećam). Udaljivši se od tih malih parazita svojega života, otkrila sam sasvim novi život u sebi. Okrenula sam se k sebi i počela saznavati cijelu priču koja me čini ovime što sam sada. Uz naravno pokoju težu bobu koja se uvijek javi s vremena na vrijeme, uz pokoju suzu u oku, uz pokoju dilemu... ali i uz pokoji osmjeh, uz pokoji osjećaj mira i blaženstva, uz osjećaje ispunjenja koje su učinile da se izgradim u nešto veće i bolje od onoga šta sam bila nekada.
Osjećam se kao da sam nekakvo djelo u rukama umjetnika. A to djelo i autor sam ja sama. I volim voditi život onakav kakav meni paše, voliti one stvari koje volim činiti javno, reći na sav glas i cijelome svijetu da sam ovo ja. 
Ali nevjerojatno pa se ipak uspijem naći u stuaciji kada mi neki ljudi žele nametnuti onaj osjećaj da sam ja kriva za neke stvari, da sam ja ta koja ne vidi ispravno, da sam ja ta koja je zla pa je eto odlučila biti ono što jesam. A najgore je šta bih se ja trebala dodvoravati takvima. Ma nema šanse!!
Od takvih stvari nije da bježim ali ne mogu ih trpjeti dugo. Imam sve živce i svo strpljenje ovoga svijeta i zaista sam otvorena za svašta.. ali kada se od mene zahtijeva da budem liberalna šrema onima koji mene pljuju kada ja sama želim biti takva onda dižem sablju u ruke i krećem u pokolj! Ne ubijem nikoga, bez brige 
Samo se držim sebe i onoga šta jesam, postupam iskreno i bez nekih cifranja. Dosta mi je laži pretvara u ovim našim skučenim životima.
Ja imam pravo biti ono što jesam i imam pravo da živim!
Post je objavljen 18.08.2006. u 20:29 sati.