Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rktkarizma

Marketing

TVOJE LJUVAVI SAM ŽEDAN!

Evanđelje dana



Mt 20, 20-28

Iz Evanđelja po Mateju

Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: "Što želiš?" Kaže mu: "Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva."
Isus odgovori: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?" Kažu mu: "Možemo!" A on im reče: "Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva - to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac."
Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: "Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga."
"Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."



Mt 13, 18-23

Iz Evanđelja po Mateju

"Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko."


Mt 13, 24-30

Iz Evanđelja po Mateju

Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?' On im odgovori: 'Neprijatelj čovjek to učini.' Nato mu sluge kažu: 'Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?' A on reče: 'Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'"


Mt 13, 44-52

Iz Evanđelja po Mateju

"Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu."
"Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga."
"Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi."
"Jeste li sve ovo razumjeli?" Odgovore mu: "Jesmo." A on će im: "Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro."


Mt 13, 31-35

Iz Evanđelja po Mateju

I drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama."
I drugu im kaza prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne."
Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba - da se ispuni što je rečeno po proroku:
Otvorit ću u prispodobama usta svoja,
iznijet ću što je sakriveno
od postanka svijeta.


Mt, 13, 36-43

Iz Evanđelja po Mateju

Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi." On odgovori: "Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega."
"Tko ima uši, neka čuje!"


Molitva Božanskom Srcu Isusovu



Božansko Srce Isusovo,
Izvoru svakoga dobra,
klanjam Ti se, vjerujem u Te
i ufam se u Te!
Ljubim Te i kajem se
za sve svoje grijehe.
Tebi poklanjam ovo moje
siromašno srce, učini ga
poniznim,
strpljivim,
čistim
i da u svemu odgovara
Tvojim željama.
Daj, daj o dobri Isuse,
daj da ja živim u Tebi
i Ti u meni.
Štiti me u opasnostima,
tješi me u nevoljama i žalostima,
udijeli mi zdravlje tijela,
blagoslovi sav moj rad
i daj mi milost svete smrti.
Amen!



Molitva Vjere i Predanja Prije Spavanja

Gospodaru noći, Stvoritelju zvijezda i mjeseca,
zahvaljujem Ti
na milosnim darovima ovoga dana.
Počinut ću u Tebi, moj Božanski Prijatelju,
koji na me paziš,
dokle ja spavam.
Sve probleme i boli današnjega dana izliječi,
dok se predajem večeras
Tebi u skrb.
Blagoslovi ovu večer, one koje volim i bdij
nad njima na poseban način.
Gospodaru dana i noći, života i smrti,
predajem se u Tvoje svete ruke. Amen





Kamo sreće da su tvoje ponašanje i riječi takvi da svaki koji te gleda ili razgovara s tobom može reći:
Ovaj čita život Isusov.

Ne upuštaj se u žestoke rasprave. Obično ne donose svjetla, jer strast sve zasjeni.
(J. Escriva)



Život ti ne smije ostati besplodan. Budi koristan. Ostavi trag za sobom. Zablistaj svjetlom svoje vjere i ljubavi.
Svojim apostolskim žarom izbriši ljepljivi i nečisti trag koji za sobom ostavljaju propovjednici mržnje. Užezi sve zemaljske putove Kristovim žarom koji u srcu nosiš.
(J. Escriva)



Stiči snagu preko poteškoća. Milosti Gospodinove neće ti uzmanjkati.
"Potoci među brdima žubore!"
Zar škodi ako tvoja djelatnost načas zapne o zapreku, kad će zatim poput opruge odskočiti mnogo dalje negoli si sanjao.

Otresi se tih nekorisnih misli koje te, u najmanju ruku, stoje vremena.
(J. Escriva)



Budi čvrst. Budi pošten. Budi čovjek. A onda - budi anđeo.

Osjećaš strast za znanjem, za vodstvom, za junačkim djelima?
Dobro, odlično. Ali - neka je za Krista. Iz ljubavi.

Nikada nećeš biti vođa, ako u mnoštvu gledaš samo odskočnu dasku za svoju karijeru. To ćeš postati tek onda ako ti bude stalo do spasenja svih ljudi.
Mnoštvu ne smiješ okrenuti leđa. S dna tvoje duše mora izvirati želja da sve usrećiš.
(J. Escriva)



Navikni se reći "ne".
(J. Escriva)



Budi i ti danas kaplja Božje dobrote i ljubavi u olujnom moru života!
Brate/sestro, hvala ti što postojiš!



POKAŽI IM TKO SAM JA



Neki je kralj htio vidjeti sina bračnoga para koji je stanovao u blizini riječnog zavoja, deset milja uzvodno od kraljevske palače. Kralj je izložio slugama svoju želju, i ubrzo nakon toga poslao glasnika u spomenutom pravcu. Došavši na malo seljačko imanje, sreo je mladu ženu gdje hrani svinje. Kad joj je iznio kraljevu molbu, pogledala ga je začuđeno. "To mora da je neka zabluda", rekla je, "ja uopće nemam djece, a kamoli sina koji bi s kraljem mogao govoriti." Tako se sluga vratio neobavljena posla na dvor i ispripovjedio svoj neuspjeh. Kraljevi poslužnici koji su se bojali njegove srdžbe, potiho su se nadali da će kralj ubrzo zaboraviti svoju zapovijed. I stvarno, izgledalo je da je tako, jer ni taj dan ni slijedeći kralj nije spomenuo svoju zapovijed. Jednog jutra, otprilike 25 godina kasnije, pojavio se pred vratima palače neki mladić. Očito je imao na sebi svoje najbolje odijelo, jer njegov seljački izgled i jednostavno ponašanje nisu bili u skladu sa njegovim svečanim tamno plavim odijelom. Molio je da bude pušten kralju, jer ga je ovaj navodno zvao. Vratar ga je sumnjivo promatrao, a nešto kasnije izjavio mu je lakaj da kralj nije zvao mladića.
Ali mladić nije popuštao i konačno je bio primljen kod najviših dvorskih činovnika. Jedan stariji vijećnik sjetio se ponovno priče o mladiću koju mu je mladić pričao, kako je još prije njegova rođenja došao glasnik s kraljevom molbom da dođe k njemu. Kada je glavni dvorjanik velikom bujicom riječi upitao kralja bi li htio primiti mladića, kralj je odgovorio, da je on sam molio mladića neka dođe.
Tako se mladi seljak susreo sa svojim gospodarom. Razgovor koji je slijedio još je čudniji od prethodne priče. Kralj je ustao, uzeo mladića za ruku, zapovijedio svima da napuste odaju i pozvao ga da sjedne na prijestolje. Nato je rekao: "Moje je kraljevstvo veliko. Proteže se daleko iza kuće tvojih roditelja a i nizvodno se mora ići satima da bi se došlo do njegovih granica. Svuda stanuju moji ljudi koji me nikad ne vide i imaju samo blijedu sliku o tome tko je kralj. Povjeravam ti jednu zadaću: pokaži im tko sam ja. Evo, dajem ti žezlo, krunu i kraljevsku odoru. Idi u miru!"
Kralj se digao i ostavio mladića potresena i zbunjena na svom prijestolju. Ovaj je držao u ruci sićušnu krunu, žezlo i kraljevsku odoru, jedva dovoljno veliku za lutku.
Prije nego što je kralj napustio odaju, mladić se ponovno tek toliko sabrao da je suzdržljivim glasom mogao reći: "Ali ja vas uopće ne poznajem." Kralj se na to nije obazirao. Glasnije, odvažnije vikao je mladić: "Ali što ja zapravo trebam učiniti?" Ušao je lakaj, poklonio se pred njim i odveo ga sa prijestolja. Ubrzo nakon toga mladić je već bio vani na podnevnom suncu. Razmišljajući o čudnim stvarima koje su se dogodile, polako se vraćao svojoj kući. Stigavši kući ispripovijedio je svojim roditeljima sve što se dogodilo. Oni su bili veoma radosni što je njihov sin bio primljen kod kralja i s njim govorio. Proširili su vijest o tome među svojim rođacima, prijateljima i susjedima. Sin je međutim neprestano mislio na svoju zadaću. Bilo da je radio u polju ili počivao, neprestano ga je progonila misao na kralja i njegovu zapovijed.
Konačno je odlučio posjetiti seoskog mudraca. Kada je ovaj čuo pripovijest i probleme koji su tištili mladića, mudrac mu je dao ovaj savjet: "Sigurno znaš tko je kralj, ali ti ne znaš o tom kralju jer si ga samo jednom sreo. Možda će ti okolnosti tvoga poziva na dvor i način kako si bio primljen to objasniti. Ne bi se čudio, ako bi žezlo, kruna i kraljevska odora trebali simbolički prikazivati samoga kralja. Možda ćeš otkriti njihovo značenje, ako si budeš uzeo vremena i pažljivo promatrao kraljevske darove. Kad jednom riješiš tu tajnu, trudi se da budeš tako skriven kao i poruka koju označuju odora, žezlo i kruna!"
Mladić je kimnuo. Činilo mu se da je to dobar plan. "Ipak", ubacio je, "a od čega ću živjeti?" "Ti si seljak, to i ostani", odgovorio je mudrac. "Nema ništa gorega nego kad seljak igra ulogu činovnika, pisara ili veleposjednika. Kad bi to bio pravi put, kralj bi već sam došao da radi na tvom polju."
Uzdahnuvši reče mladi seljak: "Ali zašto je kralj upravo mene zamolio da izvršim ovaj zadatak?" Mudrac se nasmiješio i odgovorio: "Jer je kralj isto tako mogao i bilo koga drugoga to zamoliti."
Tako se dogodilo da je u blizini rijeke živio čovjek koga su svi voljeli. Bio je mudar i pravedan, bio je pravi užitak razgovarati s njime. Taj je čovjek sijao i žeo svoju pšenicu, hranio svinje i obrađivao zemlju. Od vremena do vremena došao bi netko, da ga posjeti. Zašto? Nitko to upravo nije mogao objasniti. Izgledalo je naprosto tako da je svaki onaj koji bi s njim razgovarao, nekako i sam postajao više čovjek. Gladan kao da je bio nasićen. Ljudi su među sobom odvagivali tajanstvene izreke koje su od njega čuli. Jednom je prilikom prije večernje šetnje u društvu nekoliko prijatelja rekao: "Pšenično zrno umire i iz njega niče život. Mi se ne moramo plašiti smrti!" Jedna druga njegova izreka pogađala bi čovjeka svaki put iznova: "Usred svega prolaznoga ostaje samo jedno, naime - biti ljubljen."
I jednoga je dana umro. Nakon njegove smrti počeli su nećaci i nećakinje pretraživati njegovo blago. Čuli su iz obiteljske tradicije, da je jednom dobio od kralja žezlo, krunu i odijelo od čistoga zlata. No nakon sveg pretraživanja našli su samo jednu trošnu knjigu koja je počimala neobičnim riječima: "Rodoslovlje Isusa Krista, sina Abrahamova, sina Davidova..."

A. F. Wyers




OTVORENE RUKE



Moliti znači stajati u prisutnosti Božjoj otvorenih ruku i otvorena srca. Ima mnogo toga u mome životu što grčevito držim stisnutom šakom: svoj imetak, naravno i nematerijalna dobra: posao, položaj, prijatelje, svoje ideje, svoja načela, sebe. Ako bih otvorio svoju šaku sve bi to još tamo ostalo. Ništa ne bi ispalo. Ali moje su ruke otvorene. I to je molitva. Kad sam spreman dovoljno dugo izdržati s otvorenim rukama, Gospodin će nakon nekog vremena doći. On će navratiti i sve pomalo dotaći da vidi što imam. Mogao bi Gospodin biti iznenađen: tako mnogo stvari! Tada će me pogledati i pitati: "Da li bi imao štogod protiv ako bih ja malo od toga oduzeo?" I ja odgovaram: "Naravno, možeš oduzeti. Pa zato i jesam tu s otvorenim rukama." I možda će me Gospodin još jednom pogledati i upitati: "Imaš li što protiv da u tvoje ruke sada stavim nešto drugo?" I ja odgovaram: "Nemam ništa protiv, naravno, možeš!"
To je srce molitve. Gospodin smije uzeti nešto iz mojih ruku. Smije i nešto u njih staviti. Nitko drugi to ne smije, jedino On. On je Gospodar. Ja trebam samo otvoriti svoje srce i svoje ruke i čekati tako dugo dok Gospodin ne dođe.

P.V. Breemen



Promatrat ću kako sve dobro što ga vidim ili poznajem dolazi od Boga i odraz je njegova stvaralačkog djelovanja. Sva ljepota nije drugo nego slika i odraz Božje ljepote. Svaka pozitivna snaga nije drugo nego blijeda slika i odraz Božje snage; sve čovjekove goleme mogućnosti kojima ulazi u stvarnost, sebi je podvrgava, prema svome cilju usmjeruje - nisu ništa drugo nego blijede slike Božje stvaralačke moći i njen odraz...
Kako je velik, kako uzvišen, kako beskrajno moćan i kako je dobar Bog! On je jedini izvor svake moći, svake mogućnosti, svake ljepote i svake dobrote.


Želio bih da svaki djelić moga bića poput savršenog ogledala odražava Boga. Osobito bih želio da se to ostvari po onim mojim snagama o kojima sam odlučujem. Zato ih sve, upravo sve, želim povjeriti svome Gospodinu i svome Bogu: UZMI, GOSPODINE, I PRIMI SVU MOJU SLOBODU, MOJU PAMET, MOJ RAZUM I SVU MOJU VOLJU, SVE ŠTO IMAM I ŠTO POSJEDUJEM; TI SI MI TO DAO, TEBI, GOSPODINE, SVE VRAĆAM; SVE JE TVOJE, RASPOLAŽI SA SVIME PO SVOJOJ VOLJI. DAJ MI SAMO SVOJU LJUBAV I MILOST, I TO MI JE DOSTA.




Promatrat ću Boga koji djeluje u svojim stvorenjima. U elementima zemlje, vode i zraka podržava sustav specifičnog postojanja; u biljkama podržava tolike razne oblike vegetiranja; u životinjama podržava i vodi svu raznolikost instinkta pojedinih životinjskih vrsta... Mogu krenuti i dalje - i u visinu kao i u dubinu: promotrit ću svemir i Boga koji djeluje tu podržavajući tolike sustave planeta i galaksija u golemim svemirskim prostranstvima; zaputit ću se i u mikrokozmos te krenuti prema molekulama, atomima, elektronima i jezgrama i divit ću se preciznosti i veličini Božjega djela... Sam život je nerazjašnjena tajna; pripada materiji, a nije materijalan; kao da je već tu Bog, u materijalni svijet, ukalemio novu dimenziju postojanja. Sjetit ću se svega što znam o životu te promatrati Boga koji tu djeluje na tako raznolik i tako savršen način... A tek razum, osjećaj, sloboda! Po čovjeku je materijalni svijet iskočio iz svojih okvira, ali i iz Božjih. Čovjek često puta ruši ono što je načinio Bog. Bog, međutim, s velikom strpljivošću to popravlja i dalje svojom riječju podržava i čovjeka ne uništava.
Kako je velika Božja ljubav!



Okrenut ću se k sebi te dozvati k svijesti koliko je Bog na meni radio i koliko neprestano radi. Promotrit ću svaku dimenziju svoga postojanja, svoje povijesti, svoga razmišljanja, svoga djelovanja i u svakom detalju nastojat ću susresti Boga koji tu u ljubavi radi. Nastojat ću mu svojim predanjem izraziti svoju ljubav: UZMI GOSPODINE I PRIMI SVU MOJU SLOBODU, MOJU PAMET, MOJ RAZUM I SVU MOJU VOLJU, SVE ŠTO IMAM I ŠTO POSJEDUJEM; TI SI MI TO DAO, TEBI, GOSPODINE, SVE VRAĆAM; SVE JE TVOJE, RASPOLAŽI SA SVIME PO SVOJOJ VOLJI. DAJ MI SAMO SVOJU LJUBAV I MILOST, I TO MI JE DOSTA. AMEN








Post je objavljen 14.08.2006. u 17:34 sati.