Marketing
...san bez kraja...
kad sam bila mala imala sam jednog malog čupavog psića, zvali smo ga Floki.
Svako jutro ulazio je u moju sobu kada sam spavala, legao na moj krevetić i gledao me.
Voljela sam ga kao prijatelja, jer drugog nisam ni imala. Dragala sam njegov mali nosić koji je uvijek bio mokar i stiskala sam njegove male mekane šapice..Bio mi je jedini prijatelj, najbolji.
Svakoga dana dočekivao me kada sam se vračala iz škole i pleo se oko mojih nožica čekajući da ga primi u naručje.
No jednoga dana sve je bilo drugačije..vratila sam se i umjesto Flokia dočekalo me prazno dvorište i tišina..nisam shvatila..Zbunjeno sam gledala mamu kada mi je pokazivala krevetić u kojem maleni spava..krevetić skriven tako duboko u tami da ga nitko ne probudi. Svakim danom sam čekala da se moja mala beba digne..sve dok nisam shvatla da on sada sanja svoj poslijednji san, onaj koji traje vječno...
Post je objavljen 14.08.2006. u 14:10 sati.