Marketing
Lipa (lat.: Tilia, drugi nazivi: lipac, lipolist, lipa velelista, zimska lipa)
Ma svi znamo kak izgleda lipa i da dosiže visinu od 30 metara, a starost od nekoliko stotina godina. Stari Slaveni živjeli su u lipovim šumama i ona im je bila sveto drvo te su je poštivali kao božanstvo šume, dakle i dušama su bili povezani s lipom. Običaj obožavanja lipe zadržao se do danasu običaju kada se stavljaju grane lipe na krovove kuća da ih čuva od požara i gromova.Vjeruje se da lipa čuva čovjeka od zla i uroka. U lipovim šumama Slaveni su sabirali med i vosak. Medovina ili medica bila je Slavenima omiljeno piće a o lipovom čaju da i ne govorimo.
Krošnja joj je gusto zatvorena, a listovi zagasitozeleni, koso srcasti, zašiljeni i s lica dlakavi. Cvjetovi su na dugackoj stapci što je, otprilike, do polovine srasla sa pricvjetnim listom, a složeni su u cvatove. Pricvjetni su listovi duguljasti, bljedozelene boje, dugacki do 8 cm i mrežasto isprepleteni žilicama. Plodovi su mali orašćići.Cvijet je vrlo prijatnog mirisa.Cvjetanje traje 2 do 3 tjedna, a nekad se dogodi da prode i za 5 do 6 dana. U usporedbi sa bagremom mnogo je nepouzdanija. U našim krajevima rastu bijela ili srebrna lipa (Tilia tomentosa), velikolisna lipa (Tilia grandifolia) i sitnolisna lipa (Tilia parvifolia). Zahtjeva od vjetrova zašticena zemljišta s dosta vlage ili nešto kiše u vrijeme cvjetanja.Raste po cijeloj Europi po brdskim šumama.
Lipa je i ljekovita. Za lijek se sabire cvijet sa pricvjetnim listovima (ako je lijepe zelene boje, bez rđe). Inace se beru samo cvjetovi u vrijeme kada su se otvorili i prije nego što ostare i promijene boju. Suše se u hladu, na prozracnom mjestu, ponajbolje na tavanu. Sabrani cvjetovi sušenjem moraju zadržati svoju prirodnu boju i ugodan miris. Lipovi cvjetovi koriste se za ljecenje prehlade i bolesti dišnih organa. I to se upotrebljavaju najcešce u obliku čaja, infuza, za znojenje, protiv grčeva i za umirenje bolova kao vrlo blago sredstvo. Koristi se i protiv prehlada, kašlja i proljeva, kao i za zacjeljivanje opekotina i rana.
Cvijetove treba brati zajedno s priperkom (Flos Tlliae cum bractes), jer se vrlo rijetko traži bez priperka. Treba brati po suhom i lijepom vremenu. Lipov cvijet je blagog i prijatnog mirisa, a ukusa je sluzastog, sladunjavog i pomalo oporog. U osušenom cvijetu ima vrlo malo eteričnog ulja. Tanina najviše ima u priperku, on daje oporost čaju od lipe. Lipov list takode sadrži sluzi i ostalih sastojaka koji se nalaze u cvijetu, pa se mogu upotrebiti u istu svrhu. I lipova kora ima mnogo sluzi. U cvijetu i u listu ima vitamina C. Potpuno mlad, tek otvoren list može se koristiti kao povrće. Od lipovog drveta proizvodi se i ugljen.
To su oraščići Tilie tomentose kak bi mi rekli srebrnolisne lipe u kojima ima ulja sličnog maslinovom.
I na kraju vidim da NISU BILA ISPRAZNA VJEROVANJA STARIH SLAVENA - LIPA JE BILA I OSTALA BOŽANSTVO KOJEM SE KLANJAMO VEĆ TISUĆAMA GODINA.
Post je objavljen 13.08.2006. u 11:36 sati.