Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/silentecho

Marketing

Family... Or not?!

Image Hosted by ImageShack.us
Hello ljudi! Thnx onima koji su mi komentirali prvi post, iako sam do tih komentara došao nepošteno. Znam da sam gad što sam žicao od ljudi da posjete moj novi blog, ali kako bi me inače itko čitao?! Nadam se da će vas s vremenom biti više. A opet glupo mi je ići od bloga do bloga i pisat nešto tipa: "Imam novi blog, svrati." Ma uglavnom... Još nikog nisam stavio u linkove, ali čim pribavim (ajme kak ovo odurno zvuči) malo više čitatelja, obećajem, hoću.
Jučer sam razmišljao o nečemu totalno glupom. Legica me potakla na razmišljanje o tome. Pričali smo o obiteljskim odnosima (tetama, ujnama, obiteljskim ručkovima bla bla) i dao sam si oduška razmisliti. A sve to da bi shvatio da uopće nisam vezan za svoju takozvanu obitelj. OK, mama i tata - to je normala, ali sve dalje od toga kao da i ne postoji. Imam hrpetinu teta, još više bratića i sestrični, ali nikad s njima nisam bio posebno blizak. Kad bolje razmislim, ja zapravo prema njima ništa ni ne osjećam. S njima sam možda na jednoj maloj razini više nego s potpunim strancima koje svaki dan viđam na ulici. Istina, kad sam bio manji, često su se obitelji međusobno posjećivale, ali s godinama je to sve palo u zaborav. Ništa bolja stvar nije ni s mojim polubratom. Makar je stariji od mene malo više nego duplo, nikad ga nisam gledao kao nekog uzora od koga bih mogao tražiti savjete. Možda su uzrok tome upravo godine, ali možda i to što se viđamo samo za rođendane i blagdane. Ne zvuči li to užasno? Jedino mi je žao što mi polusestra živi u Zagrebu, tako da s njom nisam u mogućnosti imati veće kontakte. Ali kontam si da smo nas dvoje dosta slični, te da bi se odlično slagali da smo si samo malo bliže. Možda će ovo što ću sad reć zvučat grozno ali većom obitelji smatram prijatelje, koji zauzimaju i veći dio moga srca nego sama obitelj. Ne znam tko je tome kriv - ja, oni ili položaj zvijezda(!), ali znam da bez prijatelja ne bih mogao, što za rođake baš i ne mogu reći. Ali, tko zna, možda vrijeme učini svoje pa jednom sazrijem i promijenim mišljenje. Jer tek mi je 18, ne?

Post je objavljen 10.08.2006. u 16:29 sati.