Neznam čega mi je više dosta.. Lažne zabave omotane smijehom ili lažnog odmora izmorenog neslobodom kretanja kad ono što uistinu muči je uvijek.... unutra.
Neznam bi li javila prijateljima 'ne čekajte na mene'.. Ili ću se samo povući i lagano izgubiti smisao,samo na neko vrijeme,bez objašnjenja
Jer ja..više nemogu.
Moje lice izgubilo se
Volja je poljuljana, vjetar ne postoji, sunce prži a i kiša šiba..I ja to želim.neka me samo dobro išiba
Odmor je ništa
I rad je ništa
Fali.. sloboda
I osjećaj.
Čak ne ljubav..ili je taj osjećaj ljubav
Pa fali sve
I sve je tu
ali fali sve
I što još fali osim sve?
Fali i ono manje od sve...... Jer to nije sadržano,mi kad nabrajamo mi nabrajamo samo velike stvari.
a ono pravo je sitno, i tiho, pitko ali ne sasvim vidljivo otprve, to je u osjećaju kojeg trebamo slijediti..
I samo to..
Kao da sam tužna i kao da moj smajlić ima tanke oči sa obrvama jako prema dole,i kao da to i je skroz tako
A najgore od svega je što se pitam.. -Kako drugačije može i biti?-
A toliko divnih ljudi i divnih mjesta,mjestašaca..ali moje srce nije zadrhtalo.ja sam..zahrđala.ja ne živim. Vidjela sam mnogo ali ..što više vidim,to više želim samo jedno mjesto i samo jedan jedini mir.
Samo koje.
Mnogo sam šutjela ovo ljeto, mnogo stajala i ukipljena buljila.samo su me gledali,nitko nije pitao. i zahvalna sam.
jer nema se tu što govoriti.
Osim jednom..no tad sam rekla da neznam.
Kad i neznam.
A sada želim samo sa sestrom gledati televiziju.
Post je objavljen 08.08.2006. u 22:12 sati.