Onda kada sve nestane...
Kada se zvijezde ugase...
Kada sve ptice prestanu pjevati...
Svjetla zamjeni tama...
Onda ja nastupam...
Penjem se na pozornicu...
I sve me jasno vide iako je sve mračno...
Jer rođena sam za mrak...
Za noć...
Za tamu...
I volim anđele...
I pegaze...
Jer imaju krila...
Jer su tako krhki...
I žive među oblacima...
Žive u raju...
A ja...
Ja živim u tami...
Ovako sretna i ispunjena...
ALi...
S jednim nedostatkom...
Ne želim spominjati...
Jer si ne želim priznati...
I ne!Ne diraj to svjetlo!
Noć je moje vrijeme...
Onda kada se sve ugasi...
Ja nastupam...
I tu sam kada sve drugo spava...
Kao tračak nade...
I onda kada anđeli spavaju...
Tu sam...
*ŽERAViCA*
Post je objavljen 07.08.2006. u 12:36 sati.