Na jučerašnji dan (06.08.) 1945. godine Sjedinjene Američke Države bacile su atomsku bombu na japanski grad Hirošimu. Tri dana kasnije (09.08.) sličnom bombom pogođen je i grad Nagasaki. Mnogi pogrešno smatraju da je to jedina vojna upotreba atomskih bombi do danas.
Nakon otkrića upotrebe radioaktivnog osiromašenog urana u vojne svrhe 1968., arsenal oružja i skladišta u kojima se čuva takvo oružje stalno se povećava. Osiromašeni uran ustvari je vrlo gusti metal koji se zbog penetrirajućih svojstava koristi za uništavanje oklopnih vozila, tenkova te armiranih podzemnih i nadzemnih utvrda. Nakon njegove upotrebe nastaje radioaktivni aerosol koji kontaminira zemlju, vodu i zrak.
Kada udahnemo, popijemo ili pojedemo takve čestice, one zauvijek ostaju u našem tijelu mijenjajući tijek uobičajenog staničnog života. Radioaktivna energija konzumiranih čestica deformira stanice te dolazi do trajnih neizlječivih oboljenja. Povećani broj oboljelih ne bilježi se samo kod vojnika koji su u kratkom vremenu bili izloženi visokim koncentracijama tih radioaktivnih čestica. Ono najgore tek slijedi za stanovništvo zemalja gdje je ovakvo oružje korišteno. Vrijeme poluraspada osiromašenog urana je 4,5 milijarde godina.
Dok čitam da je Izrael nedavno kupio od SAD-a bunker-busting bombe (GBU-28) s osiromašenim uranom, moram povući paralelu između trenutnog rata u Libanonu s Yom Kippurskim ratom protiv Arapa 1973. U njemu je Izrael, uz američko tutorstvo, izveo svjetsku permijeru ratnog djelovanja oružja s osiromašenim uranom.