Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/dragonflyworld

Marketing

JESEN PRIJE JESENI

Jesen prije jeseni, iznenada...kišom stigla i užareni beton ohladila. Listovi breze, žuti, suhi poput pergamenta na tlu su pokrili spaljenu travu. Vrijeme je takvo da tražim skrivene znakove na površini svijeta. Tražim vrata za prolazak, vrata za odlazak, vrata za prelazak...
Još jednom kažem, svatko od nas umire sam...i sami smo sami po sebi i predodređena je samoća kao srž bivka čovjekova. Pleme tek štiti od vanjskih utjecaja, kao što odjeća štiti.
Igla sudbine nije sigurna, igla sudbine može biti zaražena mnogim bolestima, patnjom , sjetom, mržnjom...pa čak i željom za krvlju.
Sjenke prošlih ljudi lutaju mojom sobom i prostorom koji dijelim sa susjedima. Vječnost prolazi u potrazi, a potraga se bliži sutonu, a suton nagovješta noć i noć pokrije tamom rane zemlje i ohladi užeglu mast u posudama.
Beskraj kraja na pučini dalekoj blizinom smrti zaokružuje krug, mirnom rukom spokoja, kao Da Vinchijev pokret kistom...postoji li kod?
Ima li ključ, gdje je zavijetni kovčeg, ima li ga, pije li smrtnik iz kaleža svetog i za koga stoji ljepota izrovana bagerima oko nas?
Kaša pitanja s komadima slanine za ručak, pržena krv za večeru, mozak s jajima u studenom...a kolovoz se kotrlja, zlatom prema konačnoj smrti kolosa.
Svijet je nakratko stao. Preskočio jedan bezvremeni frem neopazice se iskrao iz rutine, a tko je to primjetio, tko je upro prst u točku nastanka , ili prestanka?
Tko je uopće bio ovdje u trenutku dolaska početka? Tko je lepet krila osjetio noću, i hladnu stravu vječnosti bez boja? Tko je znao da u trenutku želje za nastavkom putovanja nije bio sam?
Jesen prije jeseni uvukao se u krzno mačke i dlaku psa, zrikavcem se oglasio ispod popluna ludosti i ogrebao trnom bolnim o gležanj diva?
Zar je doista sve ovo paravan za predstavu nikad dokraja odgledanu, nikada primjećenu? što ju sami igrate neznajući tko je podijelo uloge, sklpoljenih ruku u molitvi za sebe?
Starhujete od smrti i preranog odlaska, od samoće i bolesti, od vječnosti, od prostora, od svemira, od istine, od demona što u vama čuče , mučki vrebajući trenutak napada...
Jesen...prije jeseni, zvone zvona nečujna, pada zlato ljeta u blato prijelaza...


Post je objavljen 03.08.2006. u 13:07 sati.