Danas nemam šta da vam pišem.Od samoga naslova nemojte puno očekivati jer je on posvećen samo onima koji pate…mislim da ću se danas posvetit jednoj osobi koja mi trenutno znači sve,… ovo je za njega… i da jedva čekam petak da ga vidim…hehe..pusa svima i ne zaboravite glasat i da daj dovršite onaj horor e da još jedan moj san jer me jutros nije onaj ispod dočekao možda me ovaj dočeka..hehe..aj evo malo ljubavne price..dakle za Peru…hehe i da sad pišem i slova sa kvačicom jer ću zaboraviti kak se kaj piše…post će danas biti jako dugačak ali nisam ga napisala tek tako…hehe..e da i imam novu životinju..mislim da mi je najdraža do sada...moji misle da je to samo hir i jedva sam ih nagovorila da je nabavim...bezopasna je...zove se ksenčica..njenu ću sliku kasnije objavit dok vam je polagano budem opisivala...
Uskoro će ponoć, sat će otkucati novi dan. Još jedan dan otkad nisi tu. Možda ću te iznenaditi ovim riječima, a možda i ne.
Ponovo misli mi lutaju na onu noć, onu noć koju smo proveli zajedno ti, ja, nebo i kiša. Znaš, iako ti nikada nisam priznala, bilo mi je lijepo. Zajedno smo pričali, smijali se, plakali... Da, srce ti je kucalo, a vjeruj i moje je. Tvoji poljupci, tvoje ruke, tvoje riječi uvjerenja, sve me to sada prati. Onu noć nisam se razumjela, nisam znala što želim, što je bilo najgore.
Onu noć nisam te trebala kao sada. Shvatila sam to možda prekasno. Pitam se jesu li tvoje riječi bile istinite, dali su tvoji poljupci i dodiri bili iskreni. Sljedeći dan održao si obećanje, pozdravio me i bio kraj mene. Razgovarali smo dugo u noć.
To mi je bilo dovoljno da shvatim da te nisam izgubila. Ne znam, možda si ti samo želio dokazati da su tvoja obećanja i riječi bile iskrene i tako me natjerati da ti vjerujem sve što si rekao onu noć o nama. A onda si otišao, nije te više bilo, nisam ti vidjela lik, tvoj pogled i nisam više slušala tvoje riječi. Tada sam shvatila da sam se zaljubila.
Sjećam se ponedjeljka. Sjedila sam u uobičajenom kafiću, na uobičajenom mjestu sa svojim prijateljicama. Bila sam odsutna od uobičajenih tema o kojima smo svakodnevno pričale i one su to primijetile. Pitale su mi što je sa mnom, a ja sam uputila osmjeh, osmjeh i pogled duboko u moje oči bio je dovoljan da shvate da je u njima skrivena ljubav i da sam se zaljubila. Nisu mogle vjerovati da sam i ja napokon zavoljela, a prije toga mnogi su voljeli mene, a ja nikog. Rekla sam im da zašto i ja ne bi voljela i da želim da sam i ovog puta voljena, sada kada i ja volim.
Moje srce voljelo je i voli i sada. Moje srce kucalo je, a kuca i sada samo za tebe i živi samo za tebe. I toliko bih te željela zagrliti i osjetiti tvoj dodir. Vrati se, budi kraj mene i nemoj nikada otići od mene. Nemoj nikada zaboraviti onu noć kad si me imao kraj sebe, onu noć kad je kiša rominjala, kad su dodiri bili toliko topli, a pogledi tako iskreni. Nemoj, molim te nemoj!.
Nemoj odnijeti sreću moju sa sobom i nemoj mi ostaviti tugu. Nemoj sada kada sam napokon zavoljela. Nemoj slomiti sve u meni, a ako je sve ono što si rekao one noći o nama bila laž, ako me ne trebaš, ako me ne voliš i ako ti srce ne kuca zbog mene, pusti. Zaboravi me tad i kreni dalje, budi sretan možda s drugom.
Ako ćeš ti biti sretan i ja ću biti zbog tebe iako ću te voljeti i trebati, plakati i moliti.
LEO I SELMA
TO VODU NE PIJE
Leo: Ne stanu na ove prste
sve te tvoje veze čvrste
svi muškarci koje zoveš svojima.
Prvi, drugi, peti, šesti,
daj i mene negdje smjesti,
Gdje sam ja
Selma:
Prekobrojna sam ti ličnost,
ubija me jedna sličnost,
Što si nalik svim drugim barabama.
Prva,druga, peta, šesta
tu za mene nema mjesta,
gdje sam ja, šta sam tebi ja
Leo:
To vodu ne pije,
ja ne znam šta ti je
što se igraš sa mnom
kao da sam igračka
Selma:
To vodu ne pije,
ti junak praviš se,
a krv u tebi nije junačka
Post je objavljen 03.08.2006. u 00:00 sati.