Svaki dan citam vjesti i pitam se koji je vrag u tom svijetu da su svi tako slijepi na to sta se desava?
Dovoljno mi je da se sjetim Hrvatske i kako su svi sretni bili kad je UN dosao "nas spasiti", i kako se nista nije promijenilo..
No sad kad gledam sta se desava, i kad razmisljam koliko dugo unazad se ista prica ponavlja u jednoj malenoj 4 milijunskoj drzavi, sve mi se to cini kao sitnica. Pih, kaj je to 5 godina rata? (ok naravno ovo je izraziti sakrazam, svaki rat je rat i jednkako je nepozeljan).
Istina je da je covjek najopasnija zivotinja od svih (inspiracija knjiga Life of Pi)..Mi ljudi smo jedine zivine koje ubijaju svoju vrstu zbog nekog subjektivnog dozivljaja druge jedinke-
fuj kriva vjera=umri!
fuj kriva rasa=umri!
fuj krivo politicko opredjeljenje=umri!
itd..
A najveca ironija u svemu je da se oni koji najvise promoviraju jednakost, ravnopravnost i demokraciju najvise oglusuju na sve ono u svijetu sta je upravno suprotno tome.
Uglavnom mogla bi tu sad izrazavati svoje gadjenje i zgrazanje tisucama rijeci, al mislim da su vec brojni pojedinci prije mene to rekli, i ionako nista time necu postici pa nema bas previse smisla..
Svima je ionako ja mislim jasno ko je tu teorist u cijeloj prici.
Imamo na jednoj strani par ubijenih vojnika i mozda slucajno koji civil, a na drugoj strani se broj civila, od kojih je puno djece, simpaticno priblizava brojci 1000..
Inace povod ovom cijelo postu je bio jucerasnji dan.
Nakon puno dogovoaranja i pregovaranja, bi ne bi, konacno sam se sa Charlyjem (Libanon) uputila na jedno brdo povrh Atene sa izvrsnim pogledom na cijeli grad.
I tako mi izlazimo iz metroa putem prema brdu i ono paf ispred nas demonstracije.
Pogledamo se nas dva i ono-nemres belivit da smo upravo tako random naletili na to..
BIlo je par tisuca, rekla bih izbedju 2 i 4 , ljudi. Sto grka, sto libanonaca, sto palestinaca sto slucajnih prolaznika.
Ubrzo smo se oboruzali zastavicama i bedzevima i pridruzili povorci na neko vrijeme.
Iako svaki dan citam vijesti i vidim stravicne slike, jucer mi je sve nekako bilo emotivno potencirano na n-tu. Svaka slika sa ranjenim il mrtvim djetetom mi je jos povecavala jezu u kostima. Jezila sam se od samog pogleda..Ne znam, mozda mi je jos vise to sve postalo jasno u glavi jel sam imala prilike dosta slusati o svemu skupa iz prve ruke. Od nekog tko je od tamo, od nekog tko je prozivio dugi dugi gradjanski rat, sirijsku okupaciju, visegodisnji zivot van drzave.
mozda zato sta sam paralelno svemu slusala kako su tamo demonstracije prijasnjih godina izgledale, i sa kojim posljedicama.
MOzda je to zato sta znam da on vjeruje u moto svoje stranke koja za libanon kaze(ne znam kako tocno prevest):"Prevelik da bi bio progutan, premalen da bi ga se dijelilo" (ovo prevelik se odnosi na siriju, a ono premalen na jaz unutar drzave..)
A mozda je to bio nacin na koji on o svemu govori...
jedno je samo sigurna, stalno mi se vrtilo u glavi-koji je to vrag nama ljudima u glavi???
Nakon nekog vremena, napustili smo povorku da ide svojim putem, a mi smo otisli na brdo..
sa zastavicama koje vijore za nama, bili smo meta brojnih pogleda.
bas mi je to nekako pasalo... neka gledaju..
na cudne poglede na povratku sam samo odgovorila sa rijecima iz naslova:"ja sam libanonka":)
Sta si slavice naucila u grckoj?
Arapski:)
Post je objavljen 02.08.2006. u 10:42 sati.