Marketing
DREAMS ARE HARD TO FOLLOW BUT DON T LET ANYONE TEAR THEM AWAY!!!
There's a hero if you look inside your heart,
You don't have to be afraid of what you are..
There's an answer if you reach into your soul,
And the sorrow that you know will melt away..
And then a hero comes along with the strength to carry on..
And you cast your fears aside and you know you can survive..
So when you feel like hope is gone ,look inside you and be strong,
and you'll finally see the truth that a hero lies in you!!!
It's a long road when you face the world alone,
No one reaches out a hand for you to hold..
You can find love if you search within yourself..
And the emptiness you felt will disappear…
Lord knows,
Dreams are hard to follow..
But don't let anyone
Tear them away!!!
Hold on,
There will be tomorrow
In time
You'll find the way
Obožavam slušati ovu pjesmu.. ali..tako je nestvarna.. ili sam ja preslaba…
nema tog junaka, heroja..nema pobjednika u meni..
samo bježim..bježim od istine, bježim od sebe..
Tonem u moru pogrešnih odluka, pogrešnih riječi..
i šutim.. bez razloga.. i nemam snage progovoriti..reći bilo šta..
i užasno boli ova tišina.. razdire me..
htjela bih viknuti, nasmijati se jako i voljeti sve oko sebe…
ne mogu.. postoji nešto…unutra..što me koči..oduzima mi onu energiju..
želja postoji samo u mojim mislima..
ali ruke se ne mogu pokrenuti, glas ne može čuti, usne su tako mirne..
i ona želja, jaka želja, polako umire s odlutalim mislila.. negdje u daljinu…
i tako je teško biti dio ovoga svijeta..
i tako je tužno koračati sam.. bez nečije ruke da te podigne…
bez osmijeha.. bez nadanja..
i sve gubi svoj smisao.. i sreća polako odlazi..
u toplije krajeve..među bolje ljude..
i opet ostajem sama.. i borim se sa suzama..
i plačem jer ne mogu reći… jer ne mogu osjećati..
i teško je.. boriti se s tim nečim unutra.. ionako gubim bitku..
preko dana se ne dam…
ali večeri su teške i glas preko telefona je tako hladan,
i opet me ispuni prazninom..neobjašnjivom prazninom..
i onaj žar se polako gasi.. možda mojom krivnjom..
više nisam sigurna..
tako je nesigurno zakoračiti..
toliko snage zahtjeva taj jedan korak..
i ne mogu ga napraviti…
počnem.. i poveselim mu se..
i tad se obeshrabrim..povučem nogu natrag..
i vratim se.. u staru bol..
i čini se da je tako lakše..
a nije..
htjela bih prijeći na drugu stranu..
prevaliti tu udaljenost koja nas dijeli..
pokazati sudbini da sam jaka,..
ali nisam..
samo sam još jedno žalosno usamljeno biće,
čiji plač sluša samo jeka ovih tupih zidova…
Post je objavljen 02.08.2006. u 00:24 sati.