Antimaterija zvuči poput stvari iz znanstvene fantastike. I jest, ali ona je također i stvarna. Ona biva stvorena i anihilirana u zvijezdama svaki dan. Ovdje na Zemlji koristi se za CT.
«Antimaterija je oko nas svaki dan, iako je nema baš mnogo», kaže Gerald Share iz Naval Research Laboratorija. «To ne možemo jednostavno pronaći u nekoj posudi na stolu.
Stoga je Share dokaze potražio na Suncu, pravoj tvornici antimaterije, tako proširujući ograničeno znanje o toj, još uvijek, misterioznoj pojavi.
Jednostavno rečeno, antimaterija je temeljni dio obične materije, s obrnutim električnim nabojem. Elektron, koji se kod antimaterije javlja kao pozitivno nabijena čestica, naziva se pozitron.
Čestice antimaterije stvaraju se kod kolizija ultra visokih brzina.
Jedan primjer je kada visokoenergetski proton u sunčevoj flari kolidira s ugljikom, objašnjava Share. «Može stvoriti tip dušika koji ima previše protona prema broju neutrona. To jezgru čini nestabilnom, pa u pomoć priskaču pozitroni koji stabiliziraju situaciju.
Ali pozitroni ne traju dugo. Kada pogode elektron, oni anihiliraju i proizvode energiju.
«Tako je krug zatvoren. I to je razlog zbog čega trenutno ima tako malo antimaterije,» kaže Share.
Kako bismo bolje razumjeli prirodu antimaterije, moramo se vratiti na početak vremena.
U prvim sekundama nakon Velikog praska nije bilo materije, smatraju znanstvenici. Samo energija. Kako se svemir širio i hladio, čestice obične materije i antimaterije su formirane, u gotovo istim količinama. Ali, teorija kaže, ipak je stvoren malo veći postotak materije – iz nepoznatih razloga. To je bilo sve što je bilo potrebno da materija pobjedi u najvećem ratu u svemiru.
«Kada su materija i antimaterija došle u kontakt, one su anihilirale, i samo je ostatak materije stvorio sadašnji svemir.
Antimaterija je prvi put objašnjena u radu fizičara Paula Diraca. Pozitron je otkriven 1932. godine. Pisci znanstvene fantastike uhvatili su se novog otkrića i počeli pisati o antisvjetovima i antisvemirima.
Antimaterija bi imala ogroman energetski potencijal, kada bi mogla biti iskorištena. Prema novim istraživanjima NASA-e, sunčana flara u srpnju 2002. godine stvorila je oko pola kilograma antimaterije. To je dovoljno za opskrbu SAD-a energijom punih dva dana. Laboratorijski akceleratori čestica mogu proizvesti visokoenergetske čestice antimaterije, ali samo u jako malim količinama.
Usprkos tomu, pisci SF-a koristili su antimateriju u svemirskim putovanjima bržim od svjetlosti.
Antimaterija nije zanemarena, ali je potonula u kolektivnu svijest kao potpuno fikcijski koncept. Zahvaljujući izvanrednom napretku fizike, antimaterija bi, teoretski, mogla napajati svemirsku letjelicu. Međutim, NASA-ini istraživači tvrde da se to neće dogoditi u daljoj budućnosti.
U međuvremenu antimaterija se pokazala veoma korisnom i u medicinskim svrhama.
letjelice pogonjene antimaterijom - zasada ostaje tek SF
Gledajući u Sunce
U Suncu, flare materije ubrzavaju već brzo kretajuće čestice koje, sudarajući se sa sporijim česticama u Sunčevoj atmosferi proizvode antimateriju. Znanstvenici su očekivali ta sudaranja u relativno gustim područjima sunčeve atmosfere. Da je tako, gustoća bi uzrokovala gotovo trenutno raspadanje antimaterije. Shareov tim ispitao je gama zrake uzrokovane raspadanjem antimaterije što je promatrano s NASA-ine RHESSI svemirske letjelice kojom je upravljao Robert Lin s kalifornijskog sbeučilišta u Berkeleyu.
Istraživanje navodi na pomisao da antimaterija možda kruži okolo što znači da biva stvorena na jednom mjestu, a uništena na drugom, suprotno od onoga što znanstvenici očekuju za prolazne čestice. Međutim, rezultati su nejasni. To isto tako može značiti da je antimaterija nastala u područjima gdje ekstremno visoke temperature čine gustoću čestica 1000 puta manjom od onoga što su znanstvenici očekivali od posljedica procesa.
Iako su znanstvenici skloni antimateriju smatrati prirodnom, mnogo je toga u vezi nje nepoznato.
«Ne možemo isključiti mogućnost da neka antimaterijska zvijezda ili galaksija postoji negdje», kaže Share. Načelno, većini naših instrumenata izgledala bi jednako kao i materija.»
Teorije se suprotstavljaju oko toga da li se antimaterija gravitacijski ponaša identično kao materija.
«Ipak, mora postojati granica gdje antimaterijski atomi iz antimaterijskih galaksija ili zvijezda dotiču normalne atome», dodaje Share. «Kad se to dogodi trebala bi se osloboditi velika količina energije u obliku gama zraka. Dosad nismo otkrili te gama zrake iako su u svemiru bili osjetljivi instrumenti za njihovo detektiranje.»
Post je objavljen 01.08.2006. u 11:22 sati.