Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/haloofthesun

Marketing

Glasovi iza vrata

Prije 5 godina, preselio sam se u manju kuću u predgrađu Londona. Premještajući stvari u kuću, želio sam neke od njih staviti u ormar ispod stubišta, no vrata ormara su bila zaključana i izgleda da mi je vlasnik zaboravio dati taj ključ.

Nakon nekoliko tjedana kad je selidba bila završena i kada sam se već lijepo udomaćio u svojoj kući, jedne večeri, dok sam uživao uz čašu šampanjca i gledanje dobrog filma, oko 22:30 sam čuo dječije glasove koji su odnekud dolazili, nisam znao otkuda, ali jasno i glasno su se čuli, otišao sam pogledati i shvatio da glasovi dolaze iz zaključanog ormara kojeg sam mislio baciti jer za njega nisam nikad dobio ključ. Zvučalo ko dječiji vapaji u pomoć, a uskoro preraslo u lupanje po vratima s unutarnje strane. Mislio sam da sam jednostavno previše popio i tješio se da haluciniram te sam otišao u krevet na spavanje.

Sljedeće jutro dok sam u kuhinji pio kavu, čuo sam lupanje vrata, ustao sam i vidio da se moja ulazna nenormalno otvaraju i zatvaraju, s obzirom da sam znao da nitko drugi nema ključ od mene, brzo sam potrčao prema vratima i pogledao na ulicu, no na njoj nije bilo nikoga. Te večeri, za vrijeme večere, opet su se čuli glasovi i lupanje po vratima ormara sa unutarnje strane, brzo sam se ustao i počeo vikati: ''Ima li koga''? I dalje sam slušao vriskove u pomoć. Tadao sam otrčao po alat i uzeo najveći čekić koji sam imao, te razbio vrata. Jedino što sam našao u ormaru je bio portret dvije male djevojčice i odjeća prekrivena sasušenom krvlju na hrpi praha. Bio sam užasnut i u naletu panike bacio sve to u kantu za smeće.

Njuškajući, nakon nekoliko dana sam saznao da je prijašnji vlasnik ubio svoje dvije kćeri (one dvije na portretu) i stavio njihova mrtva tijela u ormar. Ono što sam čuo su vjerujem bili njihovi duhovi koji su samo željeli biti pušteni iz ormara.


Post je objavljen 31.07.2006. u 12:28 sati.