Prisjećam se godinu dana unazat, datum 30.7. i trenutak kada sam odlučio otvoriti blog.Tada je blogerska kultura još daleko bila od današnjih razmjera, bila je takoreć test-faza sa početničkom skepsom i nepouzdanjem.Danas vidimo kako 0,03 posto građana posjeduje svoj virtualni dnevnik na kojemu ima priliku pisati i isticati ono što mu je volja.Brojka takvih seže do negdje 150000 blogera i iz minute u minutu ih je sve više.prisjetit ću se gdje sam bio tada, prije godinu dana, a gdje sam sada.Kakva su mi bila razmišljanja i ciljevi tada, a kakvi sada.Mislim da je sada nakon točno godinu dana pravi trenutak za pravilnu procjenu.
Počnimo redom!Velika je brojka vas mogla posvjedoćiti mojem nastojanju da ih jedne stroge i jasno ocrtane teme izvučem vlastite stavove i razmišljanja.Smatram da je takav način analize i dvosjekli mač, jer uvijek se može naići na simpatije i pokude.Zadovoljno ustvrđujem da je brojka onih nezadovoljnika bila minimalna i da ste se večinom slagali sa mojim procjenama.Motivi su se mijenjali iz posta u post, uvijek sa dozom samoinicijative i željom da učinim post što zanimljivijim i prihvatljivijim.Tako su teme varirale od strogo političkih, privatnih, doživljajnih pa sve do poučnih i informativnih.
Jednog ranog jutra u polusnu uhvatila me spisateljska motivacija.moj logičan potez je bio da sam isti čas sjeo za kompjutor i prezentirao kratku novelicu javnosti.Dovoljan pokazatelj koliko blogerska kultura može postati zarazna.u osvrtu na ostatak blogerskog svijeta, zadivila me otvorenost blogera i spremnost svakome od nas otvoriti svoje srce i izreći ono što smatra potrebnim.Blogerski sistem se samim time nadograđivao iz dana u dan kako bi se brojka onih kojima je primarni cilj vrijeđati i maltretirat svela na najniži nivo.Sigurnosnim mjerama tome je sada tako, i malo je onih koji takva pravila ne poštuju.
Od toga dana, niti sam ne znam koliko je ljudi prošlo mojim blogom, ali znam da mi je blog otvorio novu perspektivu u životu sa koje mogu gledat.Naišao sam na prijatelje, na one koji prate moju progresiju.Samim time ostao sam im dužnik, a to nastojim kompenzirati jednakim angažmanom sa moje strane.
Nekako sam dojma da sam premalo promovirao svoj blog kod ostalih.Shvatit ćete da nisam od osoba koje će nasumično izabrati neki blog i uputit mu pozdrave samo sa ciljem da zadobijem pokoji komentar.Dapače, uvijek govorim da me veseli vidjeti komentar sa jasnom porukom i stavom.Zato su možda neki od mojih najboljim postova iz prošle godine ostali nezapaželi, što me pogađalo.
Jedna je godina prošla, a ja sam još zrelija i potpunija osoba.Isto tako, blog mi je otvorio mogućnost razvijanja spisateljskog talenta, što me neizmjerno veseli.zabrinjava me pak, što većim dijelom godine nemam pretjerano mnogo vremena za pisanje postova, pa prosječno pišem po jedan post tjedno.Ljeto mi odlično dolazi u susret, pa samim time mnogo pišem jer je više vremena.Vjerovali ili ne, ovaj mjesec će mi ostati u pamćenju kao najbogatiji temama i posjetiteljima.
Ustvrdit ću na kraju da nije postojao dan kada sam požalio što sam otvorio svoje malo carstvo motivacija.Štoviše, veselim se novim akcijama i radovima koji će nadam se ostaviti dubljeg traga na vama.Veselim se isto što sam ostao vjeran svojim stavovima.Zahvaljujem vam na podršci, pohvalama, pokudava i svemu ostalome, s nadom da ću iduće godine ponovo imati priliku proslaviti datum 30.7.!
Mario
Post je objavljen 30.07.2006. u 12:35 sati.