Vrime da se pomorim sa svitom
Među ljudima za koje ne pitam
Odavno ne`ko postoji
Kome ne praštam a trebao bi...
Otkad stavljam križ kraj njenog imena
Vodi me bis kroz godine
A jedva se sićan zbog čega je...
Već je vrime da se pomirim sa svitom
I tiho k`o da zaronim na dah
U svemu sad mogu naći nešto lipo, lipo
I reći "Živote, dobar ti dan!" Dobar!
Jer već je vrime da se pomirim sa svitom
I tiho k`o da zaronim na dah
U svemu sad mogu naći nešto lipo, lipo
I reći "Živote, dobar ti dan!"
Na te grane ja više ne smi`n past
Na njenu dušu prišiti, sve što nismo dospili
Koliko krivih riči pobigne kroz zube
A `ko će ih stić`?
Ka` i perje bačeno u vjetar
Ne mo`š pokupit...
A mučim se kupit (tiho k`o da zaronim na dah)
U svemu sad moram naći nešto lipo, lipo
I reći "Živote, dobar ti dan!" Dobar!
Jer već je vrime da se pomirim sa svitom
I tiho k`o da zaronim na dah
U svemu sad mogu naći nešto lipo, lipo
I reći "Živote, dobar ti dan!"
U svemu sad mogu naći nešto lipo, lipo
I reći "Živote, dobar ti dan!"
(Među ljudima o tome ne pričam
Al znaju mi s lica čitati
Kome ne praštam a trebao bi...)
Post je objavljen 29.07.2006. u 21:45 sati.