Marketing
BLAGOSLOV DRUGIMA
Jahve reče Abramu:"Idi iz zemlje svoje,
iz zavičaja i doma očinskog,
u krajeve koje ću ti pokazati.Velik ću narod od tebe učiniti,
blagoslovit ću te,
ime ću ti uzveličati,
i sam ćeš biti blagoslov.Blagoslivljat ću one koji te
blagoslivljali budu,
koji te budu kleli, njih ću
proklinjati;
sva plemena na zemlji
tobom će se blagoslivljati."
Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, Abram prođe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji. Jahve se javi Abramu pa mu reče: "Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio. Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino.
Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.
Post 12, 1-9
Najbolinije životno iskustvo je odvajanje ljudi i stvari koje najviše volimo. Čestro je vrlo teško napustiti kuću s kojom nas vežu najljepše uspomene, a isto je tako teško pozdraviti se s onima koje volimo kad ih moramo napustiti.
Nije ni Abrahamu bilo lako poslušati Božju zapovijed da napusti svoju domovinu, prijatelje i rodbinu. A da nije poslušao Božju zapovijed, ne bi Bog blagoslovio ni njega a ni njegovo brojno potomstvo.
Bog je pozvao Abrahama da živi životom posebne posvećenosti jer ga je odabrao da bude posrednikom po kojem će On ostvariti svoj naum iskupljenja čovječanstva. Ljudski se rod pobunio i okrenuo štovanju idolima, pa je Abraham morao pokazati kako se štuje jedini i pravi Bog.
Još je uvijek dužnost svakog vjernika da odvoji od svega što spriječava na napredak njegove duhovnosti i učinkovitosti. Moramo odbaciti svaki grijeh, svaku svojevoljnost i svjetove užitke koji naše srce udaljuju od Boga.
Ako u tome uspijemo, tada će kad god smo kušani i provjeravani, naša duhovnost preživjeti svaku kušnju i provjeru. Tijekom takvog postupka ojačat ćemo se, pa ćemo tako i mi postati blagoslovom onima koji žive oko nas.
Sve za Isusa,sve za Isusa!
Moje je biće iskupljeno:
sve moje misli, riječi i djela,
moji dani i sati Njemu pripadaju.
Pripadanje Kristu je tajna odvojenosti od svijeta.
Post je objavljen 27.07.2006. u 10:12 sati.