Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/mama44

Marketing

KAPITALIZAM, FEUDALIZAM, ROBOVLASNIŠTVO ILI NEŠTO ČETVRTO???


Evo ovako: na Krku ljeti zbilja možete naći posao.Možete konobariti, čistiti apartmane, biti pomoćne kuharice, kuhari, čistači, sobarice, doduše na nekim mjestima samo preko veze, prodavači svega i svačega, od spužvastih životinja na žici, pa nadalje.

Moje dijete, moja Mia, radi već drugu sezonu na plaži Kijac, u malom pokretnom objektu, dakle konobari.A što bi drugo? Vlasnik je naš susjed, čovjek koji ima drugu osnovnu djelatnost, ali ova mu je nekako najisplativija.
Prošlih godina, na istoj plaži radila su još dva istovrsna objekta, no ovo ljeto iz nekih razloga nisu dobili dozvolu, odnosno koncesiju, tako da je sav teret prebačen samo na onaj jedini kafić.

U tom kafiću radi vlasnikova upruga, žena izvanredna, radišna, dobrica do kraja, jako dobrog izgleda i fizičke kondicije, ali godine ipak čine svoje, tijelo nije više tako izdržljivo. Radi, naravno i moja Mia, a imaju i još jednu curu, već treću u desetak dana, jer djeca dođu, vide i odu...tko zna zašto...Vjerovatno bi to i Mia napravila, ali ona je od riječi, a osim toga i nema drugog izbora, pa trpi.

Radno vrijeme počinje u 10 ujutro, trebalo bi završiti u 20 sati , no kako je sezona u punom jeku, to se produžilo do 21 sat, pa čak i duže.Bez da je netko upozorio na to, bilo što rekao, barem pitao da li se to može izdržati.
Dakle, mojoj curi i njenim supatnicama, dani su se pretvorili u cjelodnevno stajanje u limenoj kućici, okružene su frižiderima, pivomatima i automatima za kavu, dakle fino im je toplo...redovi ispred kafića su cijeloga dana dugački, jer to je jedini objekt takve vrste na potezu od Kijca do Njivičkih plaža, dakle na dva kilometra...
Satnica je, navodno, 15 kuna.No, kad jednostavno zbrojiš sate, pomnožiš sa danima, podijeliš sve to s iznosom koji će dobiti, naravno samo dio na račun, a ostalo na ruke, onda se ta satnica nekim čudom sroza na 11, 28 kuna.Svi su uredno prijavljeni, tu nema zamjerke, potpisani su ugovori o radu, ali ni jedno slovo koje je tamo zakonodavac napisao, nema veze sa stvarnim stanjem.

Te žene rade bez pauze.Doslovce, vjerujte mi. Vlasnikova žena dobije svaki dan ručak iz restorana, koji po skrivećki podijeli s mojim djetetom kad joj ja ne stignem odnijeti obrok.Gospodin nikada nije pitao da li bi i netko drugi možda nešto preko dana pojeo. Niti je napomenuo da netko možda može odmoriti pola sata.
Isti gospodin, iako je kafić njegov, kuka i uzdiše kada treba eventualno složiti kornete za sladoled i napuniti, dopuniti koji frižider. Jer, "on je umoran, on je iscrpljen, njemu je teško...". A znam, jer ga vidim, da uredno vozi svoj skuter, da sjedi po kavama i vodi dokone razgovore.

I sad si mislim: ako po******, shvatit će da ima i većih luđaka i galamdžija od njega, iako on slovi kao No 1 u tom smislu u Njivicama...Ne razumijem kako ne shvaća da mu nitko ne želi raditi, jer on jednostavno izrabljuje ljude.Dakle, svatko tko ima bilo kakvu drugu soluciju, zbrisat će otamo samo ovako...

I ŠTO JE NAJŽALOSNIJE OD SVEGA, NIJE JEDINI.POHLEPA I ZALUĐENOST ZARADOM TOLIKO JE ZAVLADALA LJUDSKIM UMOVIMA, DA ISTI VIŠE JEDNOSTAVNO NEMAJU KOMPASA.

Priča druga. Novinski kiosk u centru Njivica.U privatnim je rukama, vlasnici su bivši djelatnik Tiska i njegova supruga, koja brine o djelatnicima.
I tako, prolazim prekjuče i pozdravljam curu koja tamo radi, a ona plava po obrazu, izderanog koljena i otečene, zamotane kičice na drugoj nozi.
Kaže da se saplela kad je izlazila iz kioska, pala k' vreća, sva se izudarala.
I sad, bilo bi to nekako onako - događa se.Međutim, ONA RADI!! ONA RADI, NAVLAČI BEZBROJ NOVINSKIH STALAKA, ONIH ZA RZGLEDNICE, BORI SE SA FRIŽIDEROM ZA SLADOLED!!

Kažem joj da sam vidjela gazde u kiosku, a ona odgovara:"Da, došla je gazdarica pola sata prije kraja mog radnog vremena, i rekla mi da odem ranije kući da si stavim obloge i leda na rane...".

Nemam riječi. Uopće nemam o čemu razmišljati. Znam što bi se dogodilo da cura ode na bolovanje usred sezone.

Valjda bi, po ocjeni pohlepnih gazda, mogla raditi i da joj oko ispadne...vjerovatno bi joj rekli da stavi malo leda, pričepi oko na mjesto i nastavi dalje...Za crkavicu od plaće, pod prijetnjom otkaza...

Ma, ja se više niti ne čudim, niti ne ljutim, niti opterećujem, ne mogu jer je sve što se događa postalo toliko obično i, na žalost, normalno, da se čovjek na to privikne k'o magare na batine.

Znači, rijetki su ovi kao što je moj gazda.Privatnici su od 1934., imaju tradiciju.Prema svojim radnicima odnose se prema zakonu, striktno i obavezno.Naravno da to nije samo iz humanih razloga, nego jednostavno da zaštite sebe i svoju reputaciju, jer im ne trebaju problemi u slučaju nekakvih sporova.Ali, očito se može nekako uskladiti rad, prekovremeni rad i ljudskost, razumijevanje tuđe kože.

Jasno mi je i to da sezona prekratko traje da bi ljudi mogli raditi osmosatno radno vrijeme.Ali isto tako, ne mogu shvatiti da toliko i tako iskorištavaju ljude od čije grbače, umora i iscrpljenosti žive, i to jako dobro, vjerujte mi, ostalih deset mjeseci u godini. Neki od njih, osim što su redoviti u elitnim restoranima, putuju u egzotične krajeve, kako bi izliječili i ublažili "stres" od sezonske gužve..cccc, nećeš stresa!!

Najstresnije u cijeloj njihovoj priči je to što dotok novca MORA BITI SVAKIM DANOM SVE VEĆI, pa i pod cijenu toga da im djelatnici skapavaju od umora, rade polomljeni i ne znaju koji je dan, niti datum.

E, PA, ŽIVJELA DRŽAVA HRVATSKA, NJENO ZAKONODAVSTVO, INSPEKCIJE I RADNIČKA PRAVA!!!





UPDATE 17:00

I što on meni učini? Trebao je ostati na polsu, platformi, dizalici, što li je, još barem deset dana, a pojavio mi se u mjenjačnici samo ovako!!

I što da čovjek sada misli? Nije prvi put da me tako isprestravi svojom pojavom niotkuda, ali što je previše - e, brate mili, previše je...dakle SLJEDEĆA DVA DO TRI TJEDNA TREBAT ĆE MI PODRŠKA IZ SVIH ORUŽJA...ZATO, DRAGI MOJI VIRTUALCI, ZBOR...HVALA..:)

Post je objavljen 27.07.2006. u 09:55 sati.