Marketing
ponedjeljak sa zakasnjenjem....
"sve je ovo bilo prvo na papiru, shvatit cete zasto nisam pisala odmah na blog"....
danasnji dan je paklen. odkad sam se digla, ne osjecam se dobro. boljelo me grlo (vjerojatno zbog jucerasnjeg brckanja u jarunu s curama i necakinjom), jedva sam pricala. od prvog otvaranja ociju, znala sam da moram izbjegavati mamu s kojom sam se opako posvašala jucer jer sam ju pitala zasto se uvijek mora derati kad prica samnom kad me trazila da joj presvucem posteljinu. izbacila me iz sobe rijecima da mi zakljucava komp, nema koristenja frizidera, wc-a i kupaone.
prije toga taj dan otplakala sam cijeli razgovor sa deckom, jer je on trebao samnom i curama na jarun(tada je bio dogovor bundek), ali nije htio jer je u pricu uletila moja necakinja. imao je lijep plan da cure upoznaju njegovu mamu, pripremio je fotic i sve je zamislio, a ovo nije bilo u njegovom planu. nije ni u mom,ali je uletilo....kasnije smo to (valjda) izgladili.
na poslu danas nisam stigla posteno jesti, jer od 11 h ljudi navaljuju bez obzira sto sam upravo odgrizla komad struce (pizze). nema ni dobar dan, ni dobar tek. vrti mi se, boli me glava, a pola struce zavrsilo je u smecu jer sam izgubila tek.
dragog sam pitala da mi u 15 h doše na pauzu, ali ne moze jer swift nije registriran, ali se u 14:30 mogao naci u gradu (sa istim tim autom) sa odvjetnikom.
pitala sam ga mozemo li se vidjeti navecer poslije posla, on je rekao da ce se javiti. sad je 16:30, a on se nije javio, a ja neznam hocu li potvrditi da cure ostanu jos malo kod tate ili cu ici po njih poslije posla.
ocito sam najnebitnija karika u svacijem zivotu. ja sa radnim vremenom od 11 do 19 h ne moram znati nista, ali bez obzira sto mi je nedjelja jedini slobodan dan ne mogu vidjeti svog decka zbog necakinje, a odmah nakon povratka s jaruna, tusiranja djece i mixanja frapea, moram ici mjenjati maminu posteljinu. nitko nije ni pitao jesam li umorna i zelim li nesto.
na jadnoj pauzi od 15 do 16 sjela sam uz fantu i citala vrag nosi pradu.
vrucina me obljeva iz sekunde u sekundu, jedva sam popusila jednu cigaretu. i onda ušem nazad, u svoj pakao u kojem ima sigurno 40 stupnjeva, upalim ventilator (jedina sam u okolici koja nema klimu u ducanu), i crkavam. bubrezi me ubijaju, jajnici trgaju, glava pulsira. tlak mi je ziher ispod 100-tke, zuji mi u usima.
vise nema guzve, nema daska vjetra,nema poziva na mobu od mog dragog. samo ja i knjiga uz zvuk ventilatora koji lagano iritira, ali je jedini spas u ovom uzasu.
ako uspijem otipkati ovaj post za vas, znaci da je mama na vixi.... ovo su razmisljanja i muke od 24.07 (ponedjeljak)
pusa, i oprostite ako me dugo ne bude. sve vas volim.......
Post je objavljen 27.07.2006. u 08:49 sati.